21. poglavlje

1 A Job uze riječ i reče: 2 Slušajte, slušajte riječi moje. To li je tako kako me vi tješite. 3 Poduprite me i ja ću govoriti. I kad ja budem govorio, ti ćeš se sprdati. 4 Ja, je li to o jednom čovjeku se ja žalim? Dakle, zašto ne bih ja izgubio strpljenje? 5 Okrenite se prema meni. Bit ćete i stavit ćete ruku na svoja usta. 6 Ja sam, to me sjećanje uznemiruje i jedna srs mi prožima tijelo. 7 Zašto nitkovi žive? Starjeti, to je za njih uvećavati svoju moć. 8 Njihovo se potomstvo učvršćuje nasuprot njima, u isto vrijeme kad i oni i oni imaju svoje izdanke pred svojim očima. 9 Njihove kuće u miru ne poznaju strah. Ukor Božji njih štedi. 10 Njihovi bikovi oplođuju bez gubitka, njihove krave se tele bez pobacivanja. 11 Oni ostavljaju svoje derane skakati od veselja u krdima i svoju dječurliju plesati. 12 Svira se na bubnjevima i na harfama, veseli se u zvuku frule. 13 Oni troše svoje dane u sreći, u jednom hipu oni silaze pod zemlju. 14 A oni bijahu rekli Bogu: » Odstrani se od nas, poznavati tvoje putove nama ne godi. 15 Moćnom valja li da se načinimo robovima njegovim? I što se dobije zazove li ga se? « 16 Sreća nije li u njihovim rukama? Zašto dakle reći: »Daleko od mene 17 Je li to često da se svjetiljka zlikovca ugasi, da se njihova ruševina na njih obruši, da im Bog doznači za dobitak svoj gnjev? 18 A, ipak kaže se: » Da budu oni kao slama u vjetru, kao pljeva koju 19 Bože, reći će se, pričuvaj sinovima kaznu očevu? Nek' propati on sam, on će ju osjetiti! 20 Nek' vidi svojim očima ruševinu svoju i nek' se napoji gnjeva u Moćnoga! 21 Što njemu važi, u stvari, njegova kuća nakon njega, jedanput kad je broj njegovih mjeseci 22 Je li to Božje da poučava znanost, on koji sudi krv prolivenu! 23 Jedan umire u punoj snazi, sav sretan i spokojan; 24 njegove su slabine teške od sala, moždina njegovih kostiju još je svježa. 25 Drugi umire ogorčenog srca, ne okusivši sreće. 26 Zajedno, oni se ispružaju u prašini, i crvi ih prekrivaju. 27 Oh! ja dobro poznajem vaše misli i namisli koje imate na moj račun. 28 Jer vi kažete: » Gdje je kuća silnikova, što je postalo od šatora gdje liježu razbojniciđ« 29 Niste li ispitivali putnike, niste li tumačili jezik njihov? 30 U dan nevolje opaki je zaštićen, u dan gnjeva on je stavljen u zaklon. 31 Tko će njemu baciti u lice njegovo ponašanje, i ono što je učinio, tko će njemu platiti? 32 Njega se prati na groblje, i bdije se nad njegovim humom. 33 Slatke su njemu grude iz doline, a iza njega svo pučanstvo se niže. Sudioništvo je neizbrojivo. 34 Zašto se dakle gubiti u utjehama? Od vaših odgovora, ostaje samo laž.