30. poglavlje
1 A sada, ja sam izrugan od kojima se ja ne bih udostojio očeve staviti među pse svojeg stada.
2 Što bih ja učinio s naporima ruku Sva njihova krjepost bijaše propala.
3 Sasušeni bijedom i glađu, oni glođu stepu, turobnu i ogromnu pustinju.
4 Oni skupljaju divlju lobodu po šikarama, oni za kruh imaju žutikovinu.
5 Protjerani iz društva ljudskog koji ih hajkaju kao lopove,
6 oni stanuju po rubovima provalija, u jazbinama u zemlji i u spiljama.
7 Oni riču po žbunju i skupljaju pod trnjem.
8 sinovi besramlja, sinovi čovjeka bez imena, protjerani iz zavičaja udarcima batine.
9 A sada ja služim njihovoj pjesmi, evo me postalim njihovom basnom.
10 Oni me imaju za užas, i udaljuju se. Ne sustežući se pljuju mi u lice.
11 Pošto je Bog odapeo moj luk i porazio me, oni gube svako ustručavanje u
12 Oni mi vrve s desna, daju mi lizati nogu, oni si utiru jedan prilaz sve do mene za uništiti me.
13 Oni mi presijecaju uzmak, i užurbavaju se oko mog rušenja, a ni pomoć ne trebaju.
14 Oni pritječu kroz brešu, oni se tiskaju pod ruševinama.
15 Užas juriša protiv mene. U udaru vjetra, on progoni moje Moje blagostanje je nestalo kao
16 A sada život istječe iz mene, dani muke mene stežu.
17 Noć probija moje kosti i raščetvoruje me; ni moji živci nemaju predaha.
18 Pod njegovom silovitošću, moja se odjeća otrcala, kao ovratnik moje tunike on me stišće.
19 On me baca u blato. Evo me postalog prašinom i pepelom.
20 Ja urlam prema tebi, a ti mi ne odgovaraš. Ja se nalazim pred tobom, i tvoj me pogled probija.
21 Ti si se pretvorio u krvnika mog, i svojom me pesnicom mučiš.
22 Odnosiš me na konjima vjetra i obaraš me pod olujom.
23 Ja znam ovo: ti me odnosiš smrti, na sastanak svih živih.
24 Ali, ništa ne vrijedi zazivati kad on ispruži ruku svoju, čak i da njegovi bičevi njima čupaju krike.
25 Ipak, nisam li ja nikako plakao s onima koji imaju mučan život? Moje srce nije li se stezalo pri pogledu na siromaha?
26 I kad se ja nadah sreći, to je nesreća bila koja je nadolazila. Ja se nadah svjetlosti® sjena je došla.
27 Moja utroba ne prestaje vreti, dani muke su došli k meni.
28 Ja hodam preplanuo, ali ne suncem. U punom jeku sabora, ja ustajem i
29 Ja sam ušao u red šakala i u pobratimstvo sovuljaga.
30 Moja koža tamni i pada koje kosti gore i suše se.
31 Moja se harfa usklađuje sa žalopojkom, a moja frula s glasom
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.