34. poglavlje

1 Tad Elihu preuze i reče: 2 Slušajte, mudraci, moje besjede, i vi, znalci, podajte mi uho. 3 Jer, to je uhu da cijeni besjede, kao nepcu da kuša jela. 4 Nama je razlikovati što je pravedno; priznajmo dakle među nama ono što 5 Nije li Job rekao: » Ja sam pravedan, ali Bog mi niječe pravednost; 6 kad ja tražim pravdu, ja sam smatran lažljivcem. jedna strijela me smrtno ranima, a da ja nisam zgriješio? « 7 Ima li jedan poštenjak kao Job? On pije sarkazam kao vodu. 8 On putuje u paru sa zločincima i put prelazi s opakima. 9 Nije li on rekao: » Čovjek ne dobija ništa ugađajući Bogu.« 10 Slušajte me dakle ljudi razboriti! Daleko od Boga opakost, daleko od Moćnoga neiskrenost. 11 Jer vraća čovjeku prema njegovim djelima i postupa sa svakim prema njegovom ponašanju. 12 Ne, u istinu, ne postupa zlobno, Moćni ne krši prava. 13 Je li to netko drugi njemu povjerio zemlju, je li to netko drugi tko ga je zadužio cijelim svijetom? 14 Ako bi mislio samo na sebe samog, ako bi i zadržao u sebi svoje disanje i svoj dah, 15 svako tijelo izdahnulo bi odjednom i čovjek bi se vratio u prašinu. 16 Pošto ti imaš pamet, slušaj ovo, podaj uho zvuku mojih besjeda. 17 Može li jedan neprijatelj pravde vladati? Usuđuješ li se ti osuditi Pravednika, Preuzvišenog? 18 Reći kralju: »Ništarijo? « Drže li se velikaši zločincima? 19 On sam ne pretpostavlja prinčeve i ne poklanja više pažnje bogatašu no siromahu, jer svi su oni djela njegovih ruku. 20 U jedan mah, oni umiru u sred noći, narod se uznemiri i oni nestanu, odstrani se jedan samodržac, a da se ruka njegova i ne podigne. 21 Jer Bog ima oči na držanju čovjekovom, on osmatra sve njegove korake. 22 Ni tmine ni sjena smrti ne mogu sakriti zločince. 23 On nema potrebu vrebati čovjek tijekom dugog vremena da bi se ovaj pojavio pred njim na suđenju. 24 Bez ispitivanja, on slama plemenitaše i druge stavlja na njihovo mjesto. 25 On otkrije njihove spletke; u samo jednu noć on ih obori, evo ih skršenih. 26 Kao zločince, on ih javno osramotio. 27 To je što oni nisu htjeli njega slijediti, što nisu znali sve njegove putove, 28 sve do uzdizanja k njemu krika siromahova; i krik potlačenih, on ga čuje. 29 Ali, postane li bešćutan, tko će ga osuditi, sakrije li lice svoje, tko će ga On bdije, ipak nad narodima kao nad ljudima, 30 ne hoteći da bezbožnik vlada, ni da se podapane zamka narodu. 31 Ali, kaže li tko Bogu: » Ja sam ispaštao, ja neću više počiniti zla. 32 Ono što mom vidu izmiče, pokaži mi to ti osobno; ako sam postupio opako, ja to neću ponoviti. 33 Prema tebi, da li bi trebao kažnjavati? ja znam ta se ti tome sprdaš. Tako si ti odlučio, ti, ne ja. Reci ipak što o tome znaš. 34 Ljudi razboriti će mi reći, kao svaki mudar čovjek koji me sluša: 35 » Taj veliki govornik Job ne zna ništa, on besjedi bez ikakvog smisla. « 36 Ja hoću da se Job podvrgne jednom ispitu, sve dok ne ustupi, pred svojim besjedama dostojnim jednog poganina; 37 jer, svojem grijehu on dodaje pobunu, on sije sumnju među nas i gomila svoje prigovore Bogu.