9. poglavlje

1 Tad Job uze riječ i reče: 2 Sigurno, ja znam da je tome tako. Kako će čovjek biti pravedan protiv Boga? 3 Ako li se hoće žaliti protiv njega, na tisuću riječi on ne uzvraća ni jednu jedinu. 4 Bogat u mudrosti ili isklesan u tko ga je vrijeđao i ostao 5 On koji premješta planine u njihovom neznanju, koji ih stropoštava u svom gnjevu, 6 on potresa zemlju iz njenog ležišta, i njeni stubovi se njišu. 7 Na njegovu zapovijed sunce se ne diže, on stavlja zvijezde pod pečate. 8 Sebi samom on rasteže nebesa i gnječi uzburkano valovlje na 9 On načini Medvjeda i Oriona, i Vlašiće i Južni Križ. 10 On načini neistražive veličine, njegova čuda iscrpljuju brojeve. 11 On prođe blizu mene, a ja ga i ne vidim; on ode, a ja neshvatim ništa. 12 Ako li spusti ruku na što, tko će ga odvratiti, tko će mu reći: što to radiš ti? 13 Bog ne obuzdava gnjeva svoga, pod njim su prostrti saveznici Tifona. 14 Hoću li dakle ja biti taj koji će uzvratiti? opskrbiti se riječima protiv njega? 15 Da sam čak i prav, čemu bih uzvraćao, ne vjerujem da bi slušao moj glas. To je moj tužitelj koji me navodi moliti. 16 Čak i da pozovem, i da mi on odgovori, ne vjerujem da bi slušao moj glas. 17 On koji me u uraganu zgnječi i umnoži bez razloga moje rane, 18 on me ne pušta povratiti dah već me ispunjava gorčinom. 19 Uteći se sili? On je sama sila. Pozvati se na pravo? Tko će mi ga dodijeliti? 20 Napravim li se pravednim, moja bi nedužnog, ona bi me dokazala izopačenog. 21 Jesam li ja nedužan? ja to sam ne Živjeti mi se gadi. 22 Sve je to jedno, dobro sam to rekao: nedužnog kao i zlikovca, on ga uništava, 23 kad jedna nevolja baci nenadano smrt, užasu poštenih ljudi on se ruga. 24 Jednu zemlju je li izručio zlikovcima, on pokriva lice svojih sudaca; ako to nije on, tko je dakle? 25 Moji dani jure trkom trkača, oni su istekli ne vidjevši sreću. 26 S barkama od rogozine, oni su zbrisali, kao što se jedan orao obrušava na svoj plijen. 27 Da sam si rekao: Zaboravi svoju 28 ja se užasavam svih svojih nemira; ja to znam: ti me nećeš odriješiti. 29 Potrebno je da biti krivcem! Zašto me nizašto umarati? 30 Da se ja operem u vodi od snijega, da ja očistim svoje ruke sodom, 31 tada, u kal ti ćeš me uroniti, i moju mi odjeću ispovraćati. 32 To je što on nije čovjek, kao što sam ja, zašto ja njemu i da se zajedno usporedimo u 33 Da postoji među nama jedan sudac za staviti ruku na nas obojicu, 34 on bi s mene odstranio bič Božji, i njegov me užas ne bi užasavao 35 Ja bih govorio bez strahovanja. Pošto to nije, ja sam sam sa sobom.