4. poglavlje
1 Sinovi Izraelovi nastanjeni u Judeji doznaše sve što Holofern, glavni general Nabukodonozora, kralja Asirijaca, bijaše učinio neznabožcima i način na koji bijaše opljačkao njihova svetišta i predao ih uništenju.
2 Oni biše krajnje užasnuti zbog njega i tjeskobni glede Jeruzalema i templ svojeg Boga.
3 Jer tek što su se vratili iz svojeg robstva, tek što je sav puk Judeje bio sakupljen i njegovi pribori, oltar i kuća Božja bijahu bili posvećeni nakon njihovih skrnavljenja.
4 Oni poslaše glasonoše u sva područja Samarije, Kona, Betorona, Abelmaima, Jerihona i sve do Koba, Aizora i ravnice Salem.
5 Oni zauzeše sve vrhove visokih planina, utvrdiše sve gradove koji se tu nalaziše i načiniše zalihe hrane i potrebština za rat, jer njihova polja tek što bijahu požnjevena.
6 Joakim koji bijaše u one dane velikim svećenikom Jeruzalema, napisa stanovnicima Betulije i Betomestaima, nasuprot Ezdrelonu, preko puta ravnice blizu Dotaima.
7 On im govoraše da drže kosine planinskih oblasti, jer one daju pristup Judeji i da tu bijaše jednostavno zaustaviti one koji prolaze dva po dva, toliko prolaz bijaše uzak.
8 Sinovi Izraelovi učiniše kako im bijaše zapovjedio veliki svećenik Joakim i savjet starješina sveg puka Izraelovog, koji stolovaše u Jeruzalemu.
9 Svi ljudi Izraelovi povikaše prema Bogu s jednom velikom revnošću i postiše oni s jednom velikom revnošću,
10 oni, njihove žene, njihova mala djeca i njihova stada; i svi stranci koji kod njih boraviše, njihovi službenici i njihovi robovi staviše kostrijeti na svoja križa.
11 Svi ljudi Izraelovi, žene i djeca, stanovnici Jeruzalema, pokloniše se pred templom, pokriše svoje glave pepelom i prostriješe svoje kostrijeti pred Gospodina.
12 Oni okružiše oltar jednom kostrijeti i zavapiše prema Gospodinu s jednom jednodušnom revnošću, da on ne izruči njihovu malu djecu pljačkanju, njihove žene otmici, gradove njihove baštine uništenju i sveto mjesto skrnavljenju i pobjedničkoj ljazi bezbožnika.
13 Gospodin začu njihov glas i vidje njihovu nevolju. Narod po svoj Judeji i u Jeruzalemu pred svetim mjestom Gospodina svemogućeg nastavi postiti dosta dana.
14 Veliki svećenik Joakim, svi svećenici stajahu pred Gospodinom, križa opasanih kostrijetima, nudiše vječne holokauste, zavjetne milodare i dobrovoljne darove puka.
15 Njihovi turbani bijahu pokriveni pepelom i oni vapiše prema Gospodinu svom svojom snagom da bi pohodio za njegovo dobro svu kuću Izraelovu.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.