5. poglavlje
1 Najavi se Holofernu, glavnom zapovjedniku Asurove vojske, da se sinovi Izraelovi spremaju za rat, da su zatvorili prolaze planinske oblasti, da su utvrdili sve vrhove visokih planina i da su postavili zasjede u svojim ravnicama.
2 On se razljuti jednim žestokim gnjevom i pozva sve glavare Moaba, generale Amona i sve satrape obale.
3 I on im reče: ” Izvjestite me, dakle, sinovi Kanaanovi, tko je taj narod koji nastanjuje planinsku oblast? Koji su gradovi koje on nastanjuje? Koji je broj njihove vojske? U čemu se sastoji njihova snaga i njihova sila? Tko je kralj na njihovu čelu za zapovjedati njihovim postrojbama?
4 I zašto su prezreli doći meni u susret za razliku od svih stanovnika Zapada?“
5 Akhior, zapovjednik svih sinova Amonovih, njemu reče: ” Nek, dakle, moj gospodin sasluša jednu rijezč iz usta svog sluge i ja ću ti izvijestiti istinu o narodu koji nastanjuje tu planinsku oblasti boravi blizu tebe. To neće izići laž iz usta sluge tvog.
6 Taj narod je jedan potomak Kaldejaca.
7 Oni boraviše najprije u Mezopotamiji, jer nisu htjeli slijediti bogove svojih otaca, koji bijahu u zemlji Kaldejaca.
8 Oni napustiše put svojih predaka i obožavahu Boga nebeskog, Boga kojeg su oni upoznali. On ih potjera daleko od lica njihovih bogova, oni se skloniše u Mezopotamiji i ondje boraviše dugo vremena.
9 Njihov Bog im reče da iziđu iz svog boravišta i da idu u zemlju Kanaanovu. Oni se tu nastaniše i mnogo uvećaše svoje zlato, svoje srebro i svoja brojna stada.
10 Oni siđoše u Egipat, jer jedna glad bijaše prekrila lice zemlje Kanaanove, i oni ondje boraviše tako dobro da su mogli opstati u životu, da su ondje postali jedno veliko mnoštvo i da njihova rasa postade neizbrojiva.
11 Kralj Egipta se diže protiv njih i iskoristi protiv njih jednu vještu politiku izrade opeka; on ih ponizi i pretvori u robove.
12 Oni zavapiše prema svom Bogu, koji udari svu zemlju Egipat udarcem bez lijeka i Egipćani ih protjeraše iz svoje nazočnosti.
13 Bog pred njima osuši Crveno more
14 i izvede ih cestom od Sinaja i Kadeš-Barnea. Oni protjeraše sve one koji stanovahu u pustinji.
15 Oni se smjestiše u zemlji Amorita i istrijebiše sve Hešbonite u svojoj sili. Nakon što su prešli Jordan, oni zaposjedoše sve planinsko područje.
16 Oni protjeraše iz svoje nazočnosti Kanaana, Perizita i Jebuzita, Sišema i sve Girgašite i oni stanovaše ondje mnogo dana.
17 Dok ne zgriješiše pred svojim Bogom, sreća bijaše s njima, jer oni imaju sa sobom jednog Boga koji mrzi nepravičnost.
18 Ali kad se oni udaljiše od puta koji im on bijaše postavio, oni bijahu strašno istrijebljeni u brojnim ratovima i biše odvedeni u ropstvo u jednu stranu zemlju. Templ njihovog Boga bi sravnjen, a njihovi gradovi biše osvojeni od njihovih protivnika.
19 A sada, nakon što su se vratili k svom Bogu, oni su se podigli iz tuđine kamo bijahu raspršeni, zauzeli Jeruzalem gdje je njihovo svetište i smjestili se u planinskoj oblasti, jer ona bijaše pusta.
20 Sada dakle, gazda i gospodine, ako ima jedan manjak u tom narodu, ako zgriješe protiv svog Boga i mi opazimo kod njih taj uzrok pada, mi ćemo zaratiti s njima.
21 Ali, ako nema nepravde u njihovom narodu, nek' moj gospodar prođe mimo, iz straha da Gospodin njihov Bog njih ne zaštiti. A mi budemo izručeni sramoćenju pred svom zemljom.“
22 Tada, kad Akhior bi završio govoriti tako, sav narod koji okruživaše njegov šator i nalaziše se u krugu mrmljaše; visoki časnici Holofernovi i svi stanovnici obale i Moaba govoriše da će ga isprebijati na mrtvo ime.
23 ” Jer mi nećemo biti prestrašenii od sinova Izraelovih. Jer evo jednog naroda koji nema ni moći, ni snage, za jednu žestoku bitku.
24 Mi ćemo se uspeti dakle i oni će biti jedna paša za sva tvoja stada, gospodaru Holoferne.“
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.