13. poglavlje
1 Tašti su svi oni, ljudi po prirodi, kod kojih neznanje o Bogu se smjestila: počev od vidljivih dobara, oni nisu bili sposobni prepoznati Onoga koji jest, ništa više nisu oni prepoznali Stvoritelja promatrajući njegova djela.
2 Ali to je vatra, dah ili lagani vjetar, zvjezdani ciklusi ili nemilosrdne vode, ili svjetlila nebeska koji uređuju putanju svijeta, koje su oni uzeli za bogove.
3 Jesu li oni zavedeni njihovom ljepotom kad njih uvažavaju kao bogove, kad znaju koliko im je Gospodar tih stvari nadmoćan, jer Onaj koji je počelo ljepote njih je stvorio.
4 Jesu li oni zaslijepljeni njihovom moći i njihovom uspješnošću, da razumiju počev od tih činjenica koliko je više moćan onaj koji ih je načinio.
5 Jer veličina i ljepota stvorenja navode kroz sličnost uočiti njihovog Stvoritelja.
6 Međutim ti ljudi zaslužuju jedan gori ukor: možda su oni zavedeni samo u načinu traženja Boga i volje da ga nađu.
7 Uronjeni u njegova djela, oni ispituju i popuštaju tada pojavnosti, jer lijep je prizor svijeta!
8 Ipak čak ni oni nisu oprostivi za toliko.
9 Ako su postali dovoljno znalci za moći pretpostaviti vječni tijek stvari, kako nisu prije toga otkrili njihovog Gospodara?
10 Ali jadnici, sa svojim ufanjem stavljenim u beživotne predmete, one koje su nazvali bogovima djela ljudskih ruku od zlata i srebra umjetnički izrađena i koja predstavljaju živa bića, ili jedan nekorisni kamen obrađen drevnom rukom.
11 Tako još taj drvosječa koji je ispilao jedno lako prenosivo drvo. On je vješto ogulio svu koru, obradio ga kako treba i izradio jedno sredstvo namijenjeno životnim potrebama.
12 Što se tiče otpadaka njegovog rada, on ih spaljuje za pripraviti svoju hranu, i on se nasićuje;
13 ostaje jedan otpad koji ne može služiti ničemu, jer to je jedno drvo svijeno i kvrgavo: on ga uzima, oblikuje za svoju dokolicu, reže ga upoznavajući trenutke opuštanja i čini ga predstavom jedne čovjekove slike
14 ili ga čini sličnim jednoj ružnoj zvijeri, nakon što ga je premazao rumenilom, naličio njegovo lice crvenim i prekrio sve svoje mrlje.
15 On mu uređuje jedno podesno boravište, smješta ga u zid i pričvršćuje željezom:
16 on ga je dakle obazrivo uzeo da ne bi pao, znajući ga nesposobnim samom sebi pomoći, jer to je jedna slika koja traži pomoć sebi.
17 Ali kad on moli za posjedovati dobra, svadbu ili djecu, on ne porumeni obraćajući se tim predmetima bez života; za zdravlje on zaziva ono što je bez snage,
18 za život on preklinje ono što je samo mrtvo, za svoju zaštitu on preklinje ono što nije od nikakve pomoći, za svoja putovanja, ono što je nesposobno načiniti jedan jedini korak,
19 a za svoja životna sredstva , svoj rad i uspjeh svojih ruku, on traži jednu snažnu pomoć u ruku bez snage.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.