15. poglavlje
1 Ali ti, Oče naš, ti si dobar i pouzdan, ti si strpljiv i upravljaš milosrdno svim bićima.
2 Čak i ako mi zgriješimo, mi ostajemo, tvoji jer mi priznajemo tvoju svevlast, ali mi nećemo zgriješiti, znajući da smo ubrojeni među tvoje.
3 Znati da si vođen savršenoj pravdi i priznati tvoju svevlast korijen je besmrtnosti.
4 Oni nas nisu zaveli, ta ljudska izmišljotina jedne loše umjetnosti, ni neplodni rad slikara tlapnji, koji stvaraju jedan nadrljani oblik različitim bojama
5 čiji izgled pobuđuje strast bezumnicima i daje im žudjeti nepokretno obličje jedne mrtve slike.
6 Ljubavnici zla i dostojni jednakih nadanja, takvi su oni koji ih izrađuju, žele ili ih obožavaju!
7 Tako taj lončar koji mijesi meku zemlju i koji izrađuje svaki od naših domaćih predmeta. S istom glinom on oblikuje i pribor namijenjen pravoj upotrebi i one koji služe suprotnim namjenama, sve jednako; ali koja će dakle biti namjena svakog od tih predmeta, lončar je taj koji to odlučuje.
8 Potom, prepuštajući se jednom opakom radu, on koristi istu glinu za izraditi prividnog boga, dok, zapravo rođen iz zemlje, on će se uskoro vratiti toj istoj zemlji otkud bijaše izdjeljan, kad mu se bude tražilo da vrati svoju dušu.
9 Umjesto da misli na svoju neminovnu smrt i kratkotrajnost svog života, on se takmiči sa zlatarima taliocima srebra, oponaša one koji lijevaju broncu, i stvara si slavu onog koji proizvodi lažnosti.
10 Njegovo je srce samo pepeo, njegovo ufanje je jadnije od zemlje, i njegov život prezreniji od gline.
11 Jer on ne zna Onoga koji je njega uobličio, koji je puhnuo u njega jednu djelatnu dušu i udahnuo jedan duh koji oživljava.
12 U njegovim očima, naš je život jedna igra, postojanje, jedan vašar grabljenja: treba, veli on, izvući korist iz svega, čak i iz zla.
13 Taj čovjek znade bolje no itko da griješi izrađujući od jedne zemljane tvari krhke vaze i idole.
14 Ali oni se svi pokazuju bezumniji i siromašniji no jedna djetinjasta duša, neprijatelji i tlačitelji tvog naroda.
15 Oni su čak uzeli za bogove sve idole neznabožaca, koji ne upotrebljavaju oči za vidjeti, ni nosnice za udahnuti zrak, ni uši za slušati, ni prste na rukama za opipati, i čije noge ne znaju hodati.
16 Jer je čovjek taj koji ih je načinio, jedno biće pozajmljenog daha koje ih je izdjeljalo, a ni jedan čovjek ne može izrađivati jednog boga koji bi mu bio sličan.
17 Smrtan, on ne može svojim bezbožnim rukama proizvesti ništa osim jedno mrtvo djelo; ili opet, ne vrijedi li više no predmeti njegovog obožavanja: on, primio je život, ali oni nikad ga neće imati.
18 I oni još obožavaju najomraženije zvijeri; u stvari gluposti, one su gore od svih
19 i, u pogledu na njih, ne nađe se ništa od te ljepote koja može kod drugih životinja i zavesti. One su izmakle privoli Božjoj i njegovom blagoslovu.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.