17. poglavlje
1 Tvoje su presude velike i teško shvatljive. Tako su se zapuštene duše zagubile.
2 Ti bezbožnici koji bijahu htjeli porobiti sveti narod, oni počivaše, zatvorenici tvojih tmina i u lancima jedne dugotrajne noći, zatvoreni pod jedan krov, protjerani providnošću vječnom.
3 Dok oni mišljaše ostati skriveni, sa svojim tajnim grijehovima, zahvaljujući neprozirnoj kopreni zaborava, oni biše raspršeni, mučeni jednim strahovitim užasom i uznemiravani priviđenjima.
4 Jazbina koja ih prikrivaše ne čuvaše ih nikako od straha, razorna buka odzvanjaše uokolo njih i oni vidješe pojavljivati se mračne utvare zloslutnih lica.
5 Najmoćnija vatra nije uspijevala prsnuti svjetlošću i svjetlucavi sjaj zvijezda ne pristajaše osvijetliti tu groznu noć.
6 Njima se samo prikazivao jedan žeravnik koji se sam od sebe zapaljivaše i rasipaše užas; kad bi taj prizor nestao s njihovih očiju, oni bi ostajali užasnuti i oni ocjenjivaše još većim zlo ono što vidješe.
7 Obmana magije bijaše udarena nemoćnošću i njena uobraženost znanjem primila je jedno ponižavajuće poricanje.
8 Oni koji se gradiše jakima za protjerati iz jedne duše bolesne užase i nemire sami bijahu bolesni od jednog smiješnog straha.
9 I čak ako ne bijaše ničeg uznemiravajućeg da im izaziva strah, prolaz zvijeri i zviždanje guja dostajaše za prestrašiti njih:
10 oni umirahu od straha, odbijajući čak vidjeti taj prizor kojemu nije bilo sredstva za izmaknuti.
11 Opakost svjedoči o svojoj kukavnosti kad je osuđena svojim vlastitim svjedočenjem; ona uvijek povećava teškoće kad je pritisnuta savješću.
12 Jer strah nije ništa drugo do li napuštanje spasenja od razuma.
13 Što se manje u nutrini svojoj ufa u tu pomoć, to se više osjeća neznanje o onome što proizvodi nemir.
14 Ali oni, tijekom te noći, istinski nepodnošljive, i izišli iz dubina nepodnošljivog Hada, spavajući istim snom,
15 oni bijahu ujedno proganjani čudovišnim utvarama i uzeti utrnućem svoje duše; jedan iznenadni i neočekivani strah bijaše se sručio na njih.
16 Isto tako, tko bi se našao dolje, padao bi i ostajao zatvoren u jednom zatvoru bez rešetki.
17 Bi li on orač, pastir ili uposlen u teškim radovima u pustinji, zgrabljen iznenada, on trpješe jednu neizbježnu nuždu,
18 jer svi bijahu povezani jednim istim lancem tmina. Zvižduk vjetra, melodiozna pjesma ptica u gustim granama, tijek silnih voda,
19 šum suhog kamenja koje se stropoštava, nevidljivi trk životinja u propnju, rikanje najdivljijih zvijeri ili odjek uzvraćen iz udubina planinskih, sve ih to činjaše uzetim od straha.
20 Jer cijeli svijet bijaše osvijetljen jednom sjajnom svjetlošću i bez zapreka nastavljaše svoje djelatnosti.
21 Nad njima samim, jedna se teška tmina bijaše rasprostrla, slika tmina dosuđenih da ih prime, ali oni bijahu za sebe jedno teže breme od samih tmina.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.