18. poglavlje
1 Za tvoje svete, naprotiv, bijaše jedna velika svjetlost, a drugi slušaše njihove svete glasove ne razlikujući njihove sjene; oni ih proglašavahu sretnima zato što tako nisu patili
2 oni im zahvaljivaše što nisu njima naškodili nakon svih pretrpljenih krivdi i iskaše im oni oproštenje za svoje neprijateljstvo.
3 Ali umjesto tmina, ti si svojima dao plamteći stub, vodiča za jednu nepoznatu putovnicu i sunce neškodljivo jednoj slavnoj selidbi.
4 Glede onih, oni bijahu zaslužili biti lišeni svjetlosti i zatvorenici tmina, zato što su držali u ropstvu sinove tvoje putem kojih trebaše biti svijetu dana nepropadiva svjetlost Zakona.
5 Oni bijahu odlučili pobiti novorođenčad tvojih svetaca, i samo jedno dijete bi spašeno nakon što je bilo izloženo; za kazniti njih, ti si im oduzeo jednu množinu djece i uništio ih zajedno u jednoj uzburkanoj vodi.
6 Ta noć bi upoznata unaprijed po našim očevima da bi, znajući kojoj prisezi oni bijahu zaufani, oni se mogaše radovati u punoj sigurnosti.
7 Ona bi očekivana od tvog naroda, kao spas za pravednike i propast za neprijatelje.
8 Naime, ono što ti je služilo za kazniti protivnike postade za nas naslov slave, jer ti si nas pozvao k sebi.
9 U tajnosti, pobožni potomci pravednika nuđaše žrtve, i oni zajedno pristadoše tom božanskom zakonu kojem sveti dijeljaše jednako i prednosti i opasnosti; i već oni započeše pjesme otaca.
10 Rob i gospodar bijahu udareni istom mukom, čovjek iz naroda trpješe isto što i kralj.
12 Svi najednom, istom vrstom smrti, oni imaše bezbrojne lješeve; i ne dostajaše živih za ukopavati ih jer njihovo najdragocjenije potomstvo bi uništeno u jedan čas.
13 Oni koji bijahu ostali potpuno bezvjerni misleći na uroke, oni priznadoše, pred gubitak svojih prvorođenih, da to bijaše sin Božji.
14 Jedna spokojna tišina obvijaše sva bića i noć bijaše u sred njenog tijeka;
15 tad tvoja sve-moćna Riječ, napuštajući nebesa i kraljevski prijestol, poskoči kao neumoljiv ratnik usred proklete zemlje,
16 s oštrim mačem, tvojom neopozivom zapovijedi. Uspravljajući se, ona posija posvuda smrt; ona doticaše nebo i gaziše zemlju.
17 Istog časa viđenja uznemirujućih snova i užasa neočekivanih njih spopadoše.
18 Svatko bijaše tu ili tamo namislio, napola mrtav otkrivajući razlog svoje smrti,
19 jer snovi koji ih bijahu izludili označiše ih unaprijed, da ne bi propali u neznanju zašto trpješe tu muku.
20 Izvjesni doživljaji smrti dosegoše također i pravednike i jedno mnoštvo bi pobijeno u pustinji, ali gnjev ne potraja dugo vremena.
21 Naime jedan besprijekorni čovjek požuri zaštiti njih: opskrbljen oružjem koje pripada službi njegovoj, molitvom i utažujućim esencom. On sučeli gnjev i stavi kralj pokori, pokazujući kako zaista bijaše tvoj sluga.
22 On nadvlada srdžbu, ne tjelesnom snagom ili djelotvornošću oružja, već je to putem riječi što on savlada izvršenje kazne prizivajući prisege i saveze pradjedovske.
23 Tada kad se lješevi već gomilaše, on se postavi, slomi napad i prijepriječi mu put koji ga vodiše k živima.
24 Na dugačkoj haljini efoda bijaše predstavljen cijeli svemir, slavna imena otaca bijahu urezana na četiri reda kamenja i tvoje veličanstvo na dijademi na njegovoj glavi.
25 Pri pogledu na to, Istrjebitelj ustuknu i bi obuzet strahom. Tako prosti doživljaj straha bijaše dostajao.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.