1. poglavlje
1 Viđenje Abdiasovo. Ovako govori Gospodin BOG glede Edoma. Jedna poruka! Mi ju slušamo, ona dolazi od GOSPODA, dok jedan poklisar je poslan među narode: ” Ustajte! U napad na grad! U boj!“
2 Eh dobro, ja ću te smanjiti u sred naroda! Prezren! Ti si veoma prezren.
3 To je tvoja nadutost koju ti zloupotrebljavaš, ti koji nastanjuješ udubine u stijenama i koji stanuješ na visinama, ti koji misliš: ”Tko me može zbaciti na zemlju?“
4 Kad se budeš sjurio kao lješinar i kad sviješ svoje gnijezdo među zvijezdama, odatle ja ću te zbaciti!
5 Pogledajmo: kradljivci dolaze k tebi, ponoćni pljačkaši, i da ti bi ostao spokojan! Ne pokupe li oni sve što mogu? Berači dolaze k tebi, ostavljaju li oni drugo osim ono što ostane za paljetkovati?
6 Oh, kako je Ezav prekopan! njegova skrivena blaga otkrivena!
7 Istjeran si sa svog područja; svi te tvoji saveznici varaju. Tvoji se prijatelji dočepaše tebe; oni koji dijele tvoj kruh podmeću ti klipove u noge: ” Nema više pameti u njega.“
8 Nije li istina? Ovog istog dana - proročanstvo GOSPODOVO -, iz Edoma, ja uklanjam mudrace iz iz planine Ezavljeve pamet.
9 Tvoji junaci, Temane, stropoštaše se na takav način da, u pokolju, svaki čovjek je istrijebljen s planine Ezavljeve.
10 To je zbog nasilja vršenog protiv tvog brata Jakova da te pokriva sram, da si ti istrijebljen zauvijek.
11 U dan kad ti ostade ustobočena nasuprot, u dan kad stranci ispražnjivaše silom svojom kad barbari provaljivahu vrata njegova i bacaše ždrijeb nad Jeruzalemom, ti također bijaše kao jedan od njih.
12 Ne naslađuj se zbog dana brata svojega, dana užasa njegovog. Ne raduj se o trošku sinova Judinih, u dan gubitka njinog. Ne razvaljuj svoju gubicu u da, njihovog užasa.
13 Ne prodiri u grad puka mog, u dan njegove propasti. Ne razveseljavaj se, naročito ne ti, njegovom nesrećom, u dan njegovog rušenja.
14 Ne ostani ustobočen u breši za istrijebiti preživjele. Ne izručuj njegove preživjele u dan zebnje.
15 Da, blizak je dan GOSPODOV, dan koji prijeti svim narodima. Kao što si ti učinio, učinit će se tebi; tvoji če činovi pasti tebi na glavu.
16 Da, kao što ste vi pili na mojoj svetoj planini, isto svi narodi piju bez predaha. Oni piju, oni se prepijaju, oni postaju kao da ne bijahu ni rođeni.
17 Ali, na planini Sion skrivaju se preživjeli, oni postaju ponovo sveti. Ljudi Jakovljevi porobljavaju one koji njih orobiše.
18 Ljudi Jakovljevi postaju jedna vatra, i oni Josipovi jedan plamen. Ali, ljudi Ezavljevi postaju slama. Oni prvi ih zapališe i sagorješe: Ni jedan preživjeli ne preostade Ezavu. GOSPOD je rekao!
19 Oni zauzimaju Negev - planinu Ezavljevu - i Niziju - Filistinci. Oni osvajaju teritoriju Efraimovu - teritoriju Samarije - i on - Benjamin - zauzima Galaad.
20 Izbjegli sinovi Izraelovi - ta vojska - protjeruju Kanaance sve do Sarepta, a izbjegli iz Jeruzalema koji stanuju u Sefaradu zauzimaju gradove Negeva.
21 Osloboditelji se uspinju na planinu Sion za savladati planinu Ezavljevu. A GOSPOD preuzima svoju Vladavinu. O Edomu vidjeti Am 1.11 i bilješku - grad: radi se nesumnjivo o Petri, glavnom gradu Edoma; ovdje se radi o cijeloj zemlji. Područje nastanjeno od Edomita je djelimice je stjenovito i teško pristupačno. Edomiti bijahu čuveni po svojim mudracima. Grad na sjeveru Edoma. Vidjeti bilješku uz 1.11. Negev: oblast na jugu Palestine - Galaad: vidjeti Am 1.13 i bilješku. progone Kanaance: prijevod pretpostavljen. Drugi prevode posjedovat će zemlju Kanaanaca - Sarepta: grad na fenicijskoj obali (1 Krlj 17.9) - Sefarad: grad koji se po navici smješta na sjever Afrike. </div> Kategorija:Stari zavjet Kategorija:Abdijas|
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.