18. poglavlje
1 Ja vidjeh po tome jednog drugog anđela silaziti s neba. On imaše veliku vlast i zemlja bi osvijetljena njegovom slavom.
2 On povika snažnim glasom: Ona je pala, ona je pala, Babilonija velika; postala je boravištem zloduha, jazbinom svih nečistih i ogavnih ptica.
3 Jer, ona je napajala sve narode vinom jarosti svojeg bludničenja; kraljevi zemaljski bludničili su s njom, i trgovci zemaljski su se obogatili silinom njene raskoši.
4 I ja začuh jedan drugi glas koji, s nema, kazivaše: Izlazite iz tog mjesta, o moj puče, da ne sudjelujete u njenim grijesima, i ne podijelite nevolje koje su njoj namijenjene.
5 Jer, njeni su se grijesi nakupili sve do neba, i Bog se sjetio nepravednosti njenih.
6 Platite joj njenim vlastitim novcem, vratite joj dvostruko ono što je ona učinila. U kupu u koju je ona miješala svoja vina, izmješajte joj ih dvostruko.
7 Koliko se nauživala u slavi i raskoši, toliko joj nevolja i žalosti nanesite. Budući da ona kaže us vom srcu; ja stolujem kao kraljica i nisam uopćie udovica, ja nikad žalosti vidjeti neću.
8 Zbog toga, doći će na nju, za samo jedan dan, nevolje koje su joj namijenjene: smrt, žalost, glad, i bit će ona spaljena vatrom. Jer, moćan je Gospodin Bog koji joj je sudio.
9 Tad će oni zaplakati i zažaliti nad njom, kraljevi zemaljski koji su dijelili njen blud i njenu raskoš, kad oni budu vidjeli dim njenog izgaranja.
10 Oni će se držati na odstojanju od straha zbog njene nevolje, i reći će oni: Nesreća! Nesreća! O veliki grade, Babilonijo grade moćni, dostajao je samo jedan čas da budeš osuđena!
11 I trgovci zemaljski plakat će i pasti u žalost, jer, nitko više ne kupuje tovare njihove,
12 tovare zlata i srebra, dragulja i bisera, lana i purpura, svile i grimiza; mirisnog drveta, predmeta od slonovače, bronce, željeza ili mramora,
13 cimeta i rajskih zrna, mirisa, mirhe i tamjana, vina i ulja, brašna i žita, goveda i ovaca, konja i kola, robova i uznika.
14 Plod koji želješe tvoja duša otišao je daleko od tebe. Sve što je istančanost i raskoš izgubljeno je za tebe. Nikad više neće se to naći.
15 Trgovci koje je obogatila tom trgovinom, držat će se na odstojanju iz straha od njene muke. U plačevima ižalosti,
16 oni će reći: Nesreća! Nesreća! Veliki grad, ogrnut lanom, purpurom i grimizom, blisatav od zlata, dragulja i bisera,
17 dostajao je tek čas za uništiti tolika bogatstva! I svi peljari, svi oni koji plove u primorskim krajevima, mornari i svi oni koji žive od mora, držaše se na odstojanju,
18 i vikaše gledajući dim njene paljevine: koji grad bijaše usporediv velikom gradu?
19 Oni si posipaše glavu prašinom, puštajući krike u suzama i žalosti govoreći: Nesreća! Nesreća! Veliki grad čije je obilje obogatilo sve one koji imaju lađe na moru, dostajalo je tek jedan čas da bude opustošen!
20 Raduje se njegovom rušenju, nebo! I vi također, sveti, apostoli i proroci, jer Bog, sudeći njemu, vama učinio je pravdu.
21 Tad jedan moćni anđeo zgrabi jedan kamen kao teški žrvanj, i baci ga u more govoreći: s istom žestinom bit će strmoglavljena i Babiulonija, veliki grad. Neće ga više biti.
22 A pjesma svirača harfi i glazbenika, svirača frula i trubalja, neće se više čuti kod tebe. Nikakav zanat, nikakva umjetnost neće se više naći kod tebe. I zvuk žrvnja, neće se čuti kod tebe.
23 Svjetlost svjetiljke neće više zasjati kod tebe. Glas mladoženjin i njegove pratilje, neće se više čuti kod tebe, jer, tvoji trgovci bijahu velikaši zemaljski, pošto su tvoja svetogrđa zavela sve narode,
24 i što se kod tebe našla krv proroka, svetih i svih onih koji su bili zaklani na zemlji.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.