2. poglavlje
1 Ja sam jedan narcis iz Ravnice, jedan ljiljan iz doline . (On)
2 Kao ljiljan među kupinama, takva je moja družica među djevojkama. (Ona)
3 Kao jabukovo stablo u sred drveća šumskog, takav je moj moj mili među mladićima. U njegovoj sjeni, po svojoj želji, ja sjedam; i plod je njegov sladak nepcu mojem.
4 On me uvodi u kabare, ali njegov stijeg iznad mene je Ljubav.
5 Okrijepite me kolačima od grožđa; poduprite me jabukama: jer, ja sam bolesna od ljubavi.
6 Njegova ljevica je pod mojom a njegova me desnica steže! (On)
7 Ja vas zaklinjem, kćeri jeruzalemske, gazelama ili srnama poljskim: Ne budite, ne budite Ljubavi moje prije no što to ona ne poželi. (Ona)
8 Ja čujem, dragi moj! Evo ga: on dolazi! Skačući preko visova, poskakujući preko brijegova,
9 moj dragi je kao gazela ili srnino jelenče. Evo ga: on se zaustavlja iza našeg zida; on pogleda kroz okno; on vreba kroz rešetke.
10 Moj dragi pjeva i kaže meni: »Ustaj, ti, družice moja, lijepa moja, i otiđimo.
11 Jer evo zima prolazi; kiša prestaje, ona odlazi.
12 Cvijeće se vidi po zemlji; doba pjesme stiže; i glas se grlice u kraju našem čuje.
13 Smokvik dozrijeva svoj zeleni plod i loze u pupoljcima već mirišu. Ustaj, ti, družice moja, lijepa moja, i pođi.
14 Moja golubice u udubini jedne stijene, najskrovitijoj u hridini, pokaži mi svoje lice, daj da čujem tvoj glas; jer, ugodan je tvoj glas, i tvoje lice dražesno.«
15 »Pohvatajmo lisce, male lisice koje pustoše po vinogradu, dok je još u pupoljcima vinograd naš!«
16 Moj je dragi moj, i njegova sam ja, koji pase među ljiljanima,
17 odavde nek' dan otpočine i nek' sjene pobjegnu, vrati se! ti, budi kao, dragi moj, gazela ili srnino jelenče, na visovima odjelitim. (Ona)
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.