33. poglavlje
1 Evo blagoslova što ga Mojsije, čovjek Božji, izgovori nad sinovima Izraelovim prije no što će umrijeti.
2 On reče: GOSPOD je došao iz Sinaja, za njih on se podigao s obzorja Seirova, on je sinuo s planine Paran -, stigao u Meribu Kadeševu - sa svog juga prema prema Obroncima, za njih.
3 Da, ti koji voliš narode, svi sveti u tvojoj su ruci. Oni, oni su pali licem prema zemlji k nogama tvojim, oni pobiru ono što dolazi od tvoje riječi.
4 Mojsije nam je propisao jedan Zakon, dao u posjed saboru Jakovljevu,
5 a Jašurun je imao jednog kralja, kad su se skupili glavari narodni, i u isto vrijeme plemena Izraelova.
6 Nek' živi Ruben, nek' ne umre, i nek' traju ti ljudi malobrojni.
7 A za Judu, evo što on reče: Slušaj, GOSPODE, glas Judin, i dovedi ga ponovo prema narodu njegovom; nek' njegove ruke uzmu njegovu vlastitu obranu, budi njegova pomoć protiv protivnika njegovih.
8 A za Levija, on reče: Tvoj Tumim i tvoj Urim pripadaju čovjeku koji ti je odan, kojeg si ti prokušao u Massi, svađom oko voda Meribae,
9 njemu koji je rekao o svom ocu i o majci svojoj: Ja ih nisam vidio! Koji je odbio prepoznati braću svoju i koji ne poznaje sinove svoje. Oni su čuvali riječ tvoju, oni bdiju nad savezom tvojim,
10 oni uče Jakova običajima tvojim, Izrael tvojem Zakonu; oni slute miris u tvojim nozdrvama, potpunu ponudu na tvom oltaru.
11 Blagoslovi, GOSPODE, njegovu srčanost, i prihvati djelo ruku njegovih; slomi križa onima koji se dignu protiv njega, i nek' se oni koji ga mrze ne podignu više.
12 Za Benjamina on reče: Ljubljeni GOSPODOV, on počiva, vjerujući, onome koji ga štiti svakog dana i koji se odmara među brežuljcima.
13 Za Josipa, on reče: Njegova zemlja budi blagoslovljena od GOSPODA! Nek' najbolji dar neba, rosa, i ponor koji dolje leži,
14 najbolje od onog što sunce proizvede i najbolje od onog što niče o svakom mjesecu,
15 izvrsni darovi starodrevnih planina i najbolje s brežuljaka oduvijek,
16 najbolji dio svega što ispunjava zemlju i naklonost Onoga koji boravi u žbunju: nek' sve to okruni glavu Josipovu, čelo onome koji je posvećen među braćom svojom.
17 On je njegov bik prvorođeni, čast mu! Njegovi rogovi se rogovi bivola, on udara narode, svih krajeva zemlje odjednom. Evo mirijada Efraimovih, evo tisuća Manasejevih.
18 Za Zabulona, on reče: Raduj se, Zabulone, u svojim pohodima, i ti, Isakare, pod svojim šatorima.
19 Oni sazivaju narod na planinu, gdje nude propisane žrtve; oni crpe obilje iz mora, riznica skrivenih u pijesku.
20 Za Gada on reče: Blagoslovljen budi onaj koji stavlja Gada u obilje! Kao jedan lav, on se smjestio, rastrgavši plećku ili samu glavu žrtvi svojoj.
21 On je bacio poglede svoje na prvine, ondje gdje je dio pričuvan za skiptar; on je prišao poglavarima narodnim, on je ostvario pravdu GOSPODOVU i njegove odluke u korist Izraelovu.
22 Bog starodrevnih vremena je jedno utočište; to je jedna ruka oduvijek na djelu ovdje dolje; pred tobom, on je neprijatelje prognao, i on je rekao: Istrijebi! Vjerujući, Izrael se odmara; on otječe u stranu, izvor Jakovljev, prema jednoj zemlji žita i novog vina, i nebo samo tu posipa rosu. Sretan ti si, Izraele! Tko je to sličan tebi, narode zbrinut od GOSPODA? On je tvoj štit koji ti u pomoć dolazi, on je također mač koji čini snagu tvoju. Tvoji će neprijatelji biti uzalud prijevarni prema tebi, ti ćeš nogom zgaziti visine njihovih zemalja.
23 Za Neftalija, on kaže: Neftali se nasitio milosti, on je pun blagoslova GOSPODOVOG, nek' uzme posjed nad zapadom i jugom. Za Ašera, on reče: Ašer jest blagoslovljeni sin između svih, nek' bude pretpostavljen među braćom svojom, nek' uranja nogu svoju u ulje; nek' tvoje reze budu od željeza i bronce, nek' snaga tvoja traje koliko i dani tvoji. Ništa nije slično Bogu, njemu koji dolazi tebi u pomoć, Ješurune, jašući nebesa, i oblake u svojoj moći.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.