1. poglavlje
1 Pavao, sluga Isusa Krista, pozvan biti apostolom, izdvojen za objaviti Evanđelje Božje.
2 To Evanđelje, koje on već bijaše obećao, po svojim prorocima, u Svetim pismima,
3 tiču se njegovog Sina, potomka po tijelu, roda Davidova,
4 postavljenog, po Duhu Svetom, Sinom Božjim s vlašću po uskrsnuću iz mrtvih, Isusa Krista Gospodina našeg.
5 Putem njega mi smo primili milost biti apostolom za voditi k pokornosti vjeri, u slavi njegovog imena, sve poganske narode,
6 od kojih ste i vi također oni koje je Isus Krist pozvao.
7 Svim miljenicima Božjim koji su u Rimu, svetima, po pozivu Božjem, vama, milost i mir od Boga našeg Oca i Gospodina Isusa Krista.
8 Najprije, ja zahvaljujem svom Bogu po Isusu Kristu za vas sve: u cijelom svijetu proglašava se da vi vjerujete.
9 Jer, Bog mi je svjedokom, on kojem ja posvećujem bogosluženje u svom duhu navješćujući Evanđelje Sina njegovog: bez prestanka ja vas spominjem,
10 tražeći stalno u svojim molitvama da imam, najzad, priliku naći se kod vas.
11 Ja, naime, imam živu želju vidjeti vas, da bih vam priopćio duhovni dar da budete njime učvršćeni,
12 ili radije, da budete okrijepljeni sobom i kod sebe vjerom koja nam je zajednička, vama i meni.
13 Neću vas ostaviti da ne znate, Braćo, da sam ja često smišljao doći kod vas sve do sada u tome sam bivao sprječavan, da bih ubrao koji plod kod vas, kao i kod drugih naroda poganskih.
14 Ja sebe dugujem Grcima, kao i barbarima, ljudima obrazovanim kao i neznalicama;
15 otuda, moja želja da vama navijestiti Evanđelje, vama također koji ste u Rimu.
16 Jer, ja se ne stidim Evanđelja: ono je sila Božja za spas nekoga tko vjeruje, Židova najprije, potom Grka.
17 U njemu je, naime, pravda Božja otkrivena, vjerom i za vjeru, prema onom što je pisano: Pravednik će od vjere živjeti.
18 Naime, gnjev se Božji otkriva s visine neba protiv svekolike bezbožnosti i cjelokupne nepravednosti ljudi koji drže nepravdom zarobljenu istinu;
19 jer, ono što se može spoznati o Bogu za njih je objavljeno: Bog im je pokazao to.
20 Naime, od stvaranja svijeta, njegove nevidljive savršenosti, vječna moć i božanstvenost, vidljive u njegovim djelima, za razum; oni su, dakle neoprostivi,
21 budući da, poznavaj ući Boga, oni mu nisi iskazali ni slavu ni zahvalnost koja pripada Bogu; naprotiv, oni su zabludjeli u svojim ispraznim umovanjima i njihovo bezumno srce je postalo plijen tminama:
22 držeći sebe mudrima, oni su postali ludi;
23 oni su zamijenili nepropadivu slavu Božju za slike propadljivog čovjeka, ptica, četveronožaca, gmazova.
24 Zato Bog je njih izručio pohlepnosti njihovih srca, nečistoću gdje su unedostojili sami sebi svoja vlastita tijela.
25 Oni su zamijenili Božju istinu za laž, obožavali i služili stvorenja umjesto stvoritelja koji je blagoslovljen vječito. Amen.
26 Zato ih je Bog predao nedostojnim strastima: njihove su žene zamijenile prirodne odnose za odnose protivne prirodi;
27 ljudi također, napuštaj ući prirodne odnose sa ženama, uspaljivali su se od žudnje jedni za druge, počinjavajući besramlje čovjeka s čovjekom i primajući u sebi pravednu plaću svoje zabludjelosti.
28 I kako nisu držali dobrim čuvati poznavanje Boga, Bog ih je izručio njihovoj pameti bez suda: oni čine onako kako ne bi trebalo.
29 Oni su izvršili sve vrste nepravednosti, izopačenosti, pohote, opakosti, puni zavisti, ubojstava, svađa, lukavosti, otimačine, opadanja,
30 klevetanja, neprijatelji Božji, izazivači, osorni, snovači zla, pobunjenici protiv svojih roditelja,
31 bez uma, bez odanosti, bez srca, bez milosti.
32 Iako su znali presudu Božju imenujući dostojnima smrti one koji počinjavaju takva djela, oni se ne samo ne sustežu izvršiti ih, već ih još i odobravaju onima koji ih počinjavaju.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.