1. poglavlje
1 Kad Bog započe stvaranje neba i zemlje,
2 zemlja bijaše pusta i prazna i tmina na površini bezdana; dah Božji lebdio je na površini voda.
3 I Bog reče: "Nek' bude svjetlost!" I bi svjetlost.
4 Bog vidje da svjetlost bijaše dobra. Bog odvoji svjetlost od tmine.
5 Bog nazva svjetlost "dan", a tminu "noć". Bi tako jedna večer, bi tako jedno jutro:
6 Bog reče: "Nek' bude jedan svod posred voda i da odijeli vode od voda!"
7 Bog stvori svod nebeski i odijeli on vode donje svodu od gornjih voda. Učini on tako.
8 Bog nazva svod "Nebo". I bi tako jedna večer, bi tako jedno jutro; drugi dan.
9 Bog reče: "Neka se skupe nebu donje vode na jedno jedino mjesto i nek' se pojavi kontinent!" Učini on tako.
10 Bog nazva kontinent "zemljom"; on nazva masu voda "morem". Bog vidje da to bijaše dobro.
11 Bog reče: "Nek' se zemlja prekrije zelenilom, travom koja se rasplođuje svojim sjemenom, plodonosnim drvećem koje, prema svojim vrstama, donosi na zemlju plodove kojI sadrže u sebi samima svoja sjemena!" Učini on tako.
12 Zemlja proizvede zelenilo, trave koje čine plodnim svoje sjeme prema vrsti svojoj, drveće koje nosi plodove koji imaju u sebi samima sjeme svoje prema vrsti svojoj. vidje Bog da to bijaše dobro.
13 Bi tako jedna večer, bi tako jedno jutro: treći dan.
14 Bog reče: "Nek' budu svjetlila u svodu nebeskom za odvojiti dan od noći, nek' služe kao znakovi, kako za blagdane tako i za dane i za godine,
15 i nek' služe svjetlila nebeska za osvjetljavanje zemlje." I bi tako.
16 Bog stvori dva velika svjetlila, veliko svjetlilo za gospodovati danom, malo svjetlilo za gospodovati noću, i zvijezde.
17 Bog ih uspostavi u svodu nebeskom za osvjetljavati zemlju,
18 za gospodovati danom i noću i odijeliti svjetlost od tmine. Bog vidje da to bijaše dobro.
19 Bi tako jedna večer, bi tako jedno jutro: četvrti dan.
20 Bog reče: » Nek' vode provrve životinjicama i nek' ptica poleti iznad zemlje spram nebeskom svodu.«
21 Bog stvori velike morske nemani, sva živa bića, i pokretna, prema njihovoj vrsti, koja provrvješe vodama, i krilata ptica prema svojoj vrsti. Bog vidje da to bijaše dobro. 22 Bog ih blagoslovi govoreći: » Budite izobilni i plodni, ispunite vode morske, i nek' se ptica rasplodi zemljom! «
23 Bi tako jedna večer, bi tako jedno jutro: peti dan.
24 Bog reče: » Nek' zemlja proizvede živa bića po njihovoj vrsti: životinje, sitnu zvjerad, i divlje zvijeri po svojoj vrsti! « On učini tako.
25 Bog stvori divlje zvijeri prema njihovoj vrsti, marvu prema njenoj vrsti i svu sitnu zvjerad prema njenoj vrsti. Bog vidje da to bijaše dobro.
26 Bog reče: » Načinimo čovjeka na našu sliku, prema izgledu našoj i nek' podvrgne ribe morske, ptice nebeske, stoku, svu zemlju i svu sitnu zvjerad koja giba zemljom! «
27 Bog stvori čovjeka na svoju sliku, na sliku Boju on ga stvori; muškarcem i ženskom on njih stvori.
28 Bog ih blagoslovi i Bog im reče: » Budite izobilni i plodni, ispunite zemlju i gospoduj te njome. Podvrgnite ribe morske, ptice nebeske i svu marvu koja giba zemljom!«
29 Bog reče: » Evo, dajem vam svaku travku koja nosi svoje sjeme na čitavoj površini zemlje i svako drvo čiji plod nosi sjeme svoje; to će biti vaša hrana.
30 Svakoj zemaljskoj zvijeri, svakoj ptici nebeskoj, svemu što giba zemljom i što ima dah života, dajem za hranu svaku hranljivu travku. « Bi tako.
31 Bog pogleda sve što je bio stvorio. Evo, to bijaše dobro. Bi jedna večer, bi jedno jutro: dan šesti.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.