2. poglavlje
1 Nebo, zemlja i svi njihovi elementi biše načinjeni. Bog dovrši sedmog dana djelo koje bio stvorio, on zaustavi sedmog dana svako djelo koje činjaše.
2 Bog blagoslovi sedmi dan i posveti ga jer je bio tada zaustavio svako djelo koja on sam bijaše stvorio svojim djelovanjem.
3 Takvo je rađanje neba i zemlje od njihovog stvaranja.
4 Dana, kad GOSPOD Bog stvori zemlju i nebo,
5 ne bijaše još na zemlji nikakvog poljskog grmlja i nikakve trave poljske ne bijahu još iznikle,
6 jer GOSPOD Bog nije još bio učinio da pada kiša i ne bijaše čovjeka za obrađivati tle; bijaše samo jedan izljev iz zemlje i oblijevaše cijelu površinu tla.
7 GOSPOD Bog oblikova čovjeka u blatu uzetom iz tla. On puhnu u njegove nozdrve dah života, i čovjek posta jedno živo biće.
8 GOSPOD Bog zasadi jedan vrt u Edenu, na istoku, i stavi u njega čovjeka kojeg bijaše stvorio.
9 GOSPOD Bog dade izniknuti svakovrsno drvo primamljivog izgleda i dobro za jesti, drvo života u sred vrta i drvo spoznaje sreće i nesreće.
10 Jedna rijeka izlažaše iz Edena da bi natapala vrt; odatle ona se račvaše stvarajući četiri rukavca.
11 Jedan od njih zvao se Pishôn; to je onaj koji okružuje svu teritoriju Hawile gdje ima zlata.
12 A zlato te zemlje dobro je kao i bdellium i onix kamen.
13 Druga rijeka se zvala Guihôn; to je ona koja okružuje zemlju Koush.
14 Treća se rijeka zvala Tigris; ona je tekla k istoku Asirije. Četvrta rijeka, bio je to Eufrat.
15 GOSPOD Bog uze čovjeka i stavi ga u edenski vrt da obrađuje i čuva zemlju.
16 GOSPOD Bog zapovjedi čovjeku: »Ti ćeš moći jesti sa svakog stabla u vrtu,
17 ali ne ćeš jesti s drveta spoznaje sreće i nesreće jer, onog dana kad ga budeš jeo morat ćeš umrijeti. «
18 GOSPOD Bog reče: » Nije dobro za čovjeka biti sam. Stvorit ću mu jednu pomoćnicu koja mu je dopuna «
19 GOSPOD Bog oblikova od zemlje svu zvijer poljsku i svu pticu nebesku koje dovede čovjeku da vidi kako će ih nazvati. Sve što doznači čovjek imaše za ime "živo biće";
20 čovjek označi njihovim imenima svu marvu, svu pticu nebesku, ali sebi samom, čovjek ne nađe pomoćnice koja bi mu bila sukladna.
21 GOSPOD Bog učini zapasti u jedno mrtvilo čovjeka koji zaspa; on uze jedno od njegovih rebara i na njegovom mjestu sastavi meso.
22 GOSPOD Bog promijeni rebro, koje je bio uzeo čovjeku, u jednu ženu koju mu dovede.
23 Čovjek uskliknu: » Evo ovog puta kosti moje kosti i mesa mojeg mesa, ova ovdje, zvat će se ženom jer je od čovjeka stvorena. «
24 Tako ostavlja on svog oca i svoju majku da bi se priljubio ženi svojoj, i njih dvoje postaju jedno tijelo samo.
25 Oboje bijahu nagi, čovjek i njegova žena, ne imajući uzajamno stida.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.