19. poglavlje

1 Dva anđela na večer stigoše u Sodomu dok Lot bijaše sjedio na vratima Sodome. 2 On ih ugleda, diže se i pođe k njima u susret i prostrije se ničice po zemlji. 3 On reče: » Po milosti, gospodari moji, skrenite u kuću vašeg sluge, provedite ovdje noć, operite noge i u rano jutro otiđite svojim putem.« 4 Ali, oni mu odgovoriše: » Ne! Mi ćemo provesti noć na trgu.« On ih nutkaše tako da oni skrenuše k njemu i dođoše u kuću njegovu. 5 On im pripremi jedan objed, ispeče kruh bez kvasa i oni jedoše. Nije se još bilo leglo kad kuća bi okružena gradskim ljudima, ljudima iz Sodome, od najmlađih do najstarijih, sav narod bez izuzetka. 6 Oni pozvaše Lota i rekoše mu: »Gdje su ljudi koji su došli sinoć kod tebe? Izvedi ih da ihpoznamo.« 7 Lot iziđe pred njih na prag svojih vrata, on zatvori vrata za sobom i reče: » Boga radi, braćo moja, ne činite nesreće. 8 Ja imam dvije kćeri djevice za dati ih vam na raspolaganje, mogu vam njih izvesti pa učinite što vam se čini dobro. 9 Ali ne činite ništa ovim ljudima jer oni su došli u sjenu mojeg krova.« Oni odgovoriše: »Vuci se odatle!« I rekoše: »Ovaj je došao kao iseljenik, a igra ispravljača krivde! Načinit ćemo mu gore no onima.« Žestoko gurnuše Lota i primaknuše se da bi provalili vrata. 10 Ali dvojica ljudi pružiše ruku da uvedu Lota u kuću, pokraj sebe. Oni zatvoriše vrata, 11 i udariše sljepilom one ljude koji bijahu pred ulazom u kuću, od najmanjeg do najvećeg; oni ne mogaše pronaći ulaza. 12 Dvojica ljudi rekoše Lotu: » Koga još imaš ovdje? Zeta? Svoje sinove? Svoje kćeri? Sve što imaš u gradu izvedi iz ovog mjesta. 13 Mi ćemo ga uništiti, jer je velika pred GOSPODOM, tužba koju je izazvao. On nas je poslao da ga uništimo.« 14 Lot iziđe govoriti svojim zetovima, onima koji su oženili njegove kćeri, i reče im:» Ustajte! Iziđite iz ovog mjesta jer GOSPOD će uništiti grad.« Ali u očima svojih zetova on se učini kao da zbija šalu. 15 Pošto svanu zora, anđeli ustrajaše kod Lota govoreći: »Ustaj! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje se nalaze ovdje od straha da ti ne propadneš krivicom ovog grada.« 16 Kako je on kasnio, dvojica ljudi ga povukoše za ruku, njega, njegovu ženu i njegove dvije kćeri jer GOSPOD je bio imao samilosti za njega; oni ga izvedoše izvan grada. 17 Kako su ga izveli van, oni rekoše Lotu: » Odlazi, spasi svoj život. Ne osvrći se unatrag, ne zaustavljaj se nigdje u Distriktu. Bježi prema planini od straha da ne propadneš.« 18 Lot im reče: » Bogu ne godilo! 19 Evo, tvoj sluga nađe milost u tvojim očima i ti si pokazao jedno veliko prijateljstvo prema meni čuvajući mi život. Ali ja, Noinih moći pobjeći u planinu, a da ne budem dosegnut mlatilom i ne umrem. 20 Evo ovaj grad, dovoljno blizu za pobjeći, i beznačajan. Ja bih se želio ondje skloniti. Nije li to tražiti sitnicu za ostati u životu? « 21 On mu odgovori: » Gledaj! Još ti taj dar činim i Noinih prevrnuti grad o kojem mi govoriš. 22 Skloni se najhitnije onamo, jer ja ne mogu ništa učiniti sve dok ti ne budeš onamo stigao. « Zato se taj grad zove Soar. 23 Sunce se dizalo nad zemljom i Lot je ulazio u Soar 24 kad GOSPOD učini da kiši nad Sodomom i Gomorom od sumpora i vatre. To je dolazilo s neba i od GOSPODA. 25 On poruši te gradove, sav Distrikt, sve stanovnike gradova i raslinje zemaljsko. 26 Lotova žena pogleda unatrag i posta jednim stubom od soli. 27 Abraham se nađe u rano jutro na mjestu gdje je stajao pred GOSPODOM, 28 on pogleda prema Sodomi, Gomori i cijeloj teritoriji Distrikta, on pogleda i vidje kako se jedan dim diže sa zemlje kao dim iz jedne peći. 29 Dakle, kad Bog uništi gradove Distrikta, on se sjeti Abrahama, i povuče Lota ispred mlatila kad prevrnu gradove gdje Lot stanovaše. 30 Lot se uspe iz Soara da bi se smjestio u planini, a njegove ga dvije kćeri praćaše. On se u stvari plašio nastaniti u Soaru i on se smjesti u jednu pećinu, on i njegove dvije kćeri. 31 Prvorođena reče mlađoj: » Naš je otac star i nema čovjeka u zemlji da dođe k nama prema običaju cijele zemlje. 32 Hajdemo! Opijmo vinom našeg oca i lezimo s njim i dajmo jedno potomstvo poteklo od našeg oca.« 33 One opiše vinom svojeg oca te noći, i starija leže s ocem svojim koji ne imade saznanja ni o njenom lijeganju ni njenom ustajanju. 34 No, sutradan, prvorođena reče mlađoj: »Vidi! Ja sam posljednje noći legla sa svojim ocem. Opijmo ga i ove noći vinom, a ti ćeš ići leći s njim. Mi ćemo dati život jednom potomstvu poteklom od njega. « 35 Te noći opet, one opiše vinom svojeg oca. Mlađa ode leći s njim; on ne imade saznanja ni o njenom lijeganju ni o njenom ustajanju. 36 Obje kćeri Lotove zatrudnješe od svog oca. 37 Prvorođena rodi jednog sina kojeg nazva Moab; to je otac današnjim Moabitima. 38 Mlađa, ona također, porodi jednog sina kojeg nazva Benammi; to je otac današnjim Ammonitima.