21. poglavlje
1 GOSPOD učini za ljubav Sari kao što je bio rekao, on joj učini prema svojoj riječi..
2 Ona osta noseća i dade sina Abrahamu u svojoj starosti u doba koje joj je Bog bio rekao.
3 Abraham nazva Izakom sina koji mu bijaše rođen.
4 On obreza svog sina Izaka u dobi od osam dana kako mu Bog bijaše propisao.
5 Abraham imade stotinu godina kad mu se rodi sin Izak.
6 Sara uzviknu! » Bog mi je dao povod za smijeh! Tko god dozna nasmijat će se glede moje stvari.«
7 Ona preuze: »Tko bi bio rekao Abrahamu da će Sara dojiti sinove? A ja sam dala sina u svojoj starosti! «
8 Dijete naraste i bi odbijeno od sise. Abraham priredi veliku gozbu u dan kad Izak bi odbijen od sise.
9 Sara vidje zabavljati se sina kojeg Hagara Egipćanka bijaše dala Abrahamu.
10 Ona reče ovom posljednjem: » Otjeraj sluškinju i njenog sina, jer sin te sluškinje ne treba baštiniti s mojim sinom Izakom.«
11 Ovaj govor rasrdi jako Abrahama jer to bijaše njegov sin.
12 Ali Bog mu reče: » Ne srdi se radi dječaka i svoje sluškinje. Poslušaj sve što ti Sara kaže, jer je Izak taj po kojem će jedno potomstvo nositi tvoje ime. «
13 Ali od sluškinjinog sina, ja ću također načiniti jedan narod, jer je iz tvog potomstva. «
14 Abraham se diže u rano jutro, uzme kruha i mješinu vode koje dade Hagarai. On stavi dijete na njena pleća i otpusti ih. Ona ode lutati pustinjom kod Ber-Ševe.
15 Kad voda iz mješine bi iscrpljena, ona baci dijete pod jedan od grmova.
16 Potom ode sjesti u stranu, na udaljenost dometa luka. Ona je u stvari rekla: »Nek' ja ne sudjelujem u smrti djeteta! Sjedeći po strani, ona diže glas i zaplaka.
17 Bog ču glas dječakov i, s neba, anđeo Božji pozva Hagara. On joj reče: » Što ti je, Hagaro ? Ne boj se, jer Bog je čuo glas dječakov, ondje gdje jest.
18 Digni se! Probudi dijete i drži ga za ruku, jer od njega stvorit ću jedan veliki narod. «
19 Bog joj otvori oči i ona opazi jedan bunar s vodom. Ona ode napuniti mješinu i napoji dječaka.
20 Bog bi s dječakom koji naraste i nastani se u pustinji. Bio je strijelac;
21 i stanovaše u on pustinji u Paranskoj, a njegova ga majka oženi jednom ženom iz Egipta.
22 No, u ono vrijeme, Abimeleh s Pikolom, zapovjednikom njegove vojske, reče Abrahamu: » Bog je s tobom u svemu što ti činiš.
23 Prisegni mi Bogom, ovdje i sada, da ne ćeš izdati ni mene, ni moje pleme, ni moje potomstvo; da ćeš postupati prema meni i mojoj zemlji gdje boraviš s istim prijateljstvom koje sam ja primijenio prema tebi. «
24 Abraham odgovori:» Ja ti prisežem to. «
25 Abraham podnese žalbu Abimelehu zbog bunara koje sluge ovog posljednjeg bijahu prigrabili.
26 Abimeleh podviknu: » Ja ne znam tko je to napravio; ti me nisi bio čak ni obavijestio i ja nisam o tome čuo govoriti do danas. »
27 Abraham uze sitne i krupne stoke koju dade Abimelehu i njih dvojica zaključiše savez.
28 Abraham odvoji sedam ovčica iz stada.
29 Abimeleh reče Abrahamu: »Što radi ovdje sedam ovčica koje si odstranio? «
30 On odgovori: » Da ti primiš od mene sedam ovčica. One će mi služiti kao svjedočenje da sam ja iskopao sedam bunara. «
31 To je ono zbog čega se to mjesto zove Ber-Ševa« jer ondje smo obojica dali prisegu.
32 Oni sklopiše savez u Ber-Ševi. Abimeleh se diže i, s Pikolom, zapovjednikom svoje vojske, vrati se u zemlju Filistinaca.
33 On zasadi jednu tamarisku u Ber-Ševi gdje bi jedno zazivanje u ime GOSPODA, Boga vječnog.
34 Abraham proboravi mnogo vremena u zemlji Filistinaca.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.