32. poglavlje
1 Laban se diže u rano jutro, zagrli svoje kćeri i svoje sinove, blagoslovi ih i vrati se kući.
2 Jakov kročiše svojim putem kad glasonoše Božje naiđoše.
3 Čim ih opazi, on povika: » Ovo je Božji tabor« i on nazva to mjesto Mahanaim.
4 Jakov posla pred sobom tekliće prema svojem bratu Ezavu u zemlju Seir u polje Edoma.
5 On im dade zapovijedi i reče: » Ovako ćete vi govoriti mojem gospodaru Ezavu: Ovako govori tvoj sluga Jakov: Ja sam boravio kod Labana i zadržao sam se sve do sada.
6 Posjedujem bikove i magarce, sitnu stoku, sluge i sluškinje, i smatrao sam nužnim poslati glasonoše i obavijestiti svog gospodara Ezava da bih našao milost u njega. «
7 Glasonše se vratiše Jakovu i rekoše: » Išli smo kod tvojeg brata Ezava. On također ide tebi u susret, ima 40 ljudi sa sobom. «
8 Jakova zahvati strah i zebnja ga spopade. On razdijeli ljude koji su bili s njim u dva tabora, sitnu i krupnu stoku, i deve,
9 govoreći: » Ako Ezav naiđe na jedan od ova dva tabora i uništi ga, preostali tabor moći će se izbaviti. «
10 Potom Jakov povika: » Bože mojeg oca Abrahama, Bože mojeg oca Izaka, Ti GOSPODE koji si mi rekao: Vrati se u zemlju svoju i svoje obitelji i ja ću ti učiniti dobro,
11 ja sam suviše mali za sve te naklonosti i svu tu vjernost koju si primijenio prema svojem sluzi! Jer ja nisam prešao Jordan s ničim drugim osim sa svojim štapom a sada sam formirao dva tabora.
12 Milost, spasi me iz ruku mojeg brata, ruke Ezava jer ja ga se bojim, ja se bojim da ne dođe i ne udari nas, mene, majku s djecom.
13 Ti, ti si mi rekao: Ja ću ti učiniti dobro i umnožiti tvoje potomstvo kao pijesak u moru koji se ne može prebrojati koliko ga ima! «
14 On ostade te noći u tom mjestu. Od životinja s kojima je raspolagao, Jakov pripremi jedan poklon za svog brata Ezava:
15 dvije stotine koza, dvadeset jaraca, dvadeset ovaca i dvadeset ovnova,
16 trideset devinih ženki sa svojim mladim, četrdeset krava i deset volova, dvadeset magarica i deset magaraca.
17 On dade svojim slu gama svako stado posebno i reče im: » Pođite ispred mene i načinite jedan razmak između svakog stada. «
18 potom dade ovu zapovijed prvom sluzi: » Kad te moj brat Ezav susretne i upita govoreći: Čiji si ti? Kamo ideš ? Čije je stado koje ide pred tobom?
19 Ti ćeš odgovoriti: Tvojeg sluge Jakova. To je jedan poklon koji on šalje svojem gospodaru Ezavu a on sam dolazi iza nas. «
20 On dade istu zapovijed drugom sluzi, potom trećem, potom svima koji su išli iza svojih stada: » Svi ćete to, reče on, govoriti na isti način Ezavu kad ga susretnete i njemu ćete reći: Tvoj sluga Jakov također dolazi iza nas. «
21 On je u stvari rekao: »Ja ću ublažiti njegovo raspoloženje presrećući ga ovim poklonom; poslije toga ja ću ga vidjeti osobno i možda će me dobro primiti. «
22 Poklon pođe naprijed, on sam ostade te noći u taborištu.
23 Te iste noći, on se diže, uze svoje dvije žene, svoje dvije sluškinje, svojih jedanaestero djece, i prijeđe gaz na Jaboku.
24 On ih uze i prevede preko rijeke, potom on prevede ono što je pripadalo njemu,
25 a Jakov osta sam. Jedan čovjek hrvao se s njim u prašini sve do u osvit dana.
26 On vidje da ga ne može nadmašiti, udari ga u kuk koji se iščaši dok se hrvao s njim po prašini.
27 On mu reče: »Pusti me jer je svanulo.« »Noinih te pustiti, odgovori on, dok me ne blagosloviš.«
28 On mu reče: » Koje je tvoje ime? « » Jakov «, odgovori on.
29 On preuze: » Ne ćete se zvati više Jakov, već Izrael, jer si se borio s Bogom i s ljudima i ti si ih nadmašio. «
30 Jakov ga zamoli: » Milost, označi mi svoje ime. « » A zašto, reče on, pitaš me ti za moje ime ? «
31 Jakov nazva to mjesto Peniel to jest Lice-od-Boga, jer »ja vidjeh Boga licem u lice i moj život bi spašen. «
32 Sunce se dizaše kad on prođe Penuel. Hramao je u kuku.
33 Zbog tog sinovi Izraelovi ne jedu mišića s buta koji je na bedrenom kuku, još i danas. U stvari on bijaše udario Jakova u kuk, u bedreni mišić.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.