43. poglavlje
1 Glad se oborila na zemlju.
2 Kad oni pojedoše žito koje su donijeli iz Egipta, otac im njihov reče: » Vratite se kupiti nam kakve živeži. «
3 Juda mu odgovori: » Čovjek nam je izričito odredio: Ne ćete biti primljeni u mojoj nazočnosti ako vaš brat nije s vama.
4 Ako ti odlučiš poslati s nama našeg brata, mi ćemo sići kupiti ti živeži;
5 ali ako ga ne pošalješ, mi ne ćemo sići jer nam je čovjek rekao: vi ne ćete biti primljeni u mojoj nazočnosti ako vaš brat nije s vama.«
6 Izrael preuze: » Zašto ste mi napravili štetu obavještavajući tog čovjeka da imate još jednog brata? «
7 Oni odgovoriše: »Čovjek nas je pritisnuo pitanjima o nama i našoj obitelji: Vaš otac da li je još živ? Govorio je on. Imate li vi jednog brata? Morali smo ga obavijestiti o tome. Jesmo li mogli znati da će reći: Svedite vašeg brata ovdje! ? «
8 Juda tada reče svojem ocu Izraelu: »Pusti dečka ići sa mno. Ustaj! Pođimo želimo li preživjeti, a ne umrijeti, mi, ti, i naša djeca.
9 Ja sam garancija, ja, a ti ćeš moći meni tražiti račun ako ti ga ne dovedem; ako li ga ne vratim u tvoju nazočnost, sav život nosit ću grijeh pred tobom.
10 Da nismo toliko kasnili, već bismo po drugi put se bili vratili. «
11 Njihov otac Izrael uzviknu: » Ako je tako, učinite ovo. Uzmite za snijeti domaću berbu za pokloniti tom čovjeku: malo grožđa, malo meda, terpentinske, tragantove i ladanumove smole, pistacija i badema.
12 uzmite jednu drugu sumu novca sa sobom sadržavajući i novac odložen u vaše vreće sa žitom; bila je to možda jedna grješka. 13Uzmite vašeg brata i pođite, vratite se kod tog čovjeka.
14 Nek' Bog Svemogući vam učini sklonim tog čovjeka, da pusti otići vašeg drugog brata, i Benjamina! Ja, ja ću ostati lišen djeteta kao da ga nikad nisam ni imao. «
15 Ti ljudi odnesoše poklone, uzeše sa sobom drugu sumu novca i Benjamina. Oni odoše, siđoše u Egipat i predstaviše se Josipu.
16 Videći Benjamina s njima, Josip reče svojem domoupravitelju: » Odvedi ove ljude u kuću, ubij jednu životinju i pripravi ju, jer ti će ljudi jesti sa mnom u podne. «
17 Čovjek izvrši što mu je Josip bio rekao i uvede ljude u Josipovu kuću.
18 Oni biše prestrašeni uvođenjem u Josipovu kuću. » To je zbog novca vraćenog u naše vreće za žito prilikom prvog putovanja, povikaše oni. Vodi nas s našim magarcima da bi nas zlostavljao, napao i postupao s nama kao s robovima.«
19 Oni se približiše Josipovom domoupravitelju i obratiše mu se na ulazu u kuću:
20 »Oprostite, moj gospodine, rekoše oni. Mi smo sišli prilikom prethodnog puta za kupiti živež.
21 No, kad smo stigli na odmorište i otvorili svoje vreće sa žitom, novac svakog od nas nalazio se pri samom otvoru vreće. To je naš novac svakog od nas, dobro odvagnut, koji smo donijeli sa sobom
22 mi smo došli imajući sa sobom jednu drugu sumu za kupovinu živeži. Ne znamo tko je vratio naš novac u naše vreće sa žitom. «
23 » Smirite se i ne bojte se ničega, odgovori on. To je vaš Bog, Bog vašeg oca, koji vam je blago stavio u vaše vreće. « Potom im on oslobodi Simeona.
24 Čovjek uvede naše ljude u Josipovu kuću. Donese im vodu da si operu noge i dade krmiva njihovim magarcima.
25 Oni pripraviše poklon čekajući podne kad će doći i Josip; bili su u stvari razumjeli da će ondje uzeti svoj objed.
26 Kad se Josip vrati kući, oni mu predadoše dar koji su imali sa sobom u toj kući i pokloniše se pred njim sve do zemlje.
27 On ih upita kako su, potom im reče: »Kako je vaš stari otac o kojem ste mi govorili? Je li još živ?
28 » Tvoj sluga, naš otac, dobro je, odgovoriše oni; još je živ. « Oni se poviše i nakloniše.
29 Dignuvši oči Josip vidje Benjamina svojeg brata, sina svoje majke. Ovaj ovdje, je li, to vaš najmlađi brat o kojem ste mi govorili? « Potom reče: » Bog da ti podari milost, sine moj. «
30 Osjećajući uzbuđenje u svojoj nutrini pri pogledu na svojeg brata, on se požuri potražiti mjesto gdje će zaplakati. Dođe u svoju vlastitu sobu. Ondje, zaplaka.
31 On umi lice i ponovo iziđe. Budući se svladao, on reče: » Služite objed. «
32 On, jeo je odvojeno, a oni sa strane. Egipćani su jeli s njim, po strani, jer Egipćani nisu imali opravo jesti s Hebrejima. Za njih je to bila jedna gnusnost.
33 Ovi Hebreji su sjedjeli pred njim, prvorođeni prema svojem pravu prvijenstva, a najmlađi prema svojoj mladoj dobi, gledajući sa zaprepaštenjem jedni druge.
34 On im dade donijeti pladnjeve koji su bili pred njim, ali pladanj za Benjamina bi pet puta obilatiji no oni svi drugi. S njim oni piše do mile volje.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.