137. poglavlje
1 Ondje, na rubu rijeka Babilonije, mi smo ostali sjedjeti ucviljeni misleći na Sion.
2 O vrbu iz susjedstva mi bijasmo objesili naše kitare.
3 Ondje, naši osvajači su nam zaiskali pjesme, a naši krvnici arije radosne: ”Pjevajte nam nekoliko pjesama o Sionu.“
4 Kako pjevati jednu pjesmu GOSPODOVU u zemlji stranojđ
5 Ako te ja zaboravim, Jeruzaleme, nek' moja desnica zaboravi ®!
6 Nek' se moj jezik prilijepi mojem nepcu ako ja ne mislim više na tebe, ako ja ne prenesem Jeruzalem prije svake druge radosti.
7 GOSPODE, misli na sinove Edoma, koji govoriše u dan Jeruzalema: ” Sravnite, sravnite do temelja!“
8 Kćeri Babilona, obećana razaranju, sretan koji te obradi kao što si ti nas obrađivala!
9 Sretan koji će tvoju dojenčad zgrabiti za smrskati ih o stijenu! Kategorija:Psalmi
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.