49. poglavlje
1 Sjećanje na Jozias je jedna mirisna smjesa, prerađevina koju se duguje radu parfumera. U svim ustima on je kao med, kao jedna glazba na gozbi zalivenoj vinom.
2 On slijedi pravi put preobraćajući narod i ukloni on užase bezbožničke.
3 On usmjeri svoje srce prema Gospodu, u dane bezbožnika on ojača pobožnost.
4 Osim Davida, Ezekiasa i Joziasa, svi su gomilali grješke, jer su napustili Zakon, Sve-Višnjega. Kraljevi Jude nestadoše jer su
5 predali svoju snagu drugima i svoju slavu jednom stranom narodu.
6 Neprijatelji staviše vatru u izabrani grad, grad svetišta, i učiniše pustim ulice njegove
7 zbog Jeremije jer ga bijahu zlostavljali, njega, proroka posvećenog još od utrobe majke njegove za iskorijeniti, uništiti i pogubiti, ali također za graditi i saditi.
8 Ezekiel imade jedno viđenje Slave koju Bog njemu pokaza na kolima kerubina,
9 jer on se sjeti neprijatelja u pljusku i učini dobro onima koji slijeđaše prave putove.
10 Što se tiče kostiju dvanaestorice proroka koji se preporodiše iz groba svoga, jer su ohrabrivali Jakova i oslobodili ga vjernošću i nadom.
11 Kako veličati Zorobabela, njega koji bi kao jedan pečatnjak na desnoj ruci,
12 i isto Jozue, sin Jozedekov, oni koji, u svoje vrijeme, sagradiše Kuću i podigoše svetište posvećeno Gospodu, namijenjeno vječnoj slavi?
13 Sjećanje o Nehemiji također veliko je, njemu koji ponovo podiže naše obrušene bedeme, postavi vrata i zasune i podiže naše nastambe.
14 Ništa na zemlji nije bilo stvoreno jednako Henoku, jer on bi, on, odnesen sa zemlje,
15 Nije bilo ni čovjeka kao Josip, poglavar svoje braće, potpora svom narodu. Njegove kosti biše sa štovanjem držane.
16 Sem i Set biše slavni među ljudima, ali iznad svakog živog bića u stvaranju je Adam.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.