50. poglavlje
1 To je Simon, sin Oniasov, veliki svećenik koji za vrijeme svog života popravi Kuću i tijekom svojih dana učvrsti svetište.
2 Po njemu biše postavljeni temelji dvostruke visine uzdignuta podloga bedema Templovog.
3 Tijekom njegovih dana bi izdubljena gusterna za vodu, jedna udubina čiji obod bijaše kao onaj od Mora.
4 Zabrinut da zaštiti svoj narod od propasti, on utvrdi grad protiv opsade.
5 Kojom je on slavom blistao kao je obilazio svetište, kad izlažaše iza zastora!
6 Kao jutarnja zvijezda usred jednog oblaka, kao mjesec u dane kad je pun,
7 kao što je sunce sijajuće nad svetištem Sve-Višnjeg, kao duga u nebu sijajući u oblacima slave,
8 kao cvijet ruže u dane proljeća, kao ljiljani pokraj izvora vode, kao raslinje Libana u dane ljeta,
9 kao tamjan koji izgara na žrtveniku, kao jedna vaza od suhog zlata urešena svim vrstama dragulja,
10 kao maslina koja se okiti plodovima, kao čempres koji se diže sve do oblaka,
11 kad uzme haljinu slave i ogrne sav svoj predivni ures, kad se on uspinjaše k svetom oltaru, on ispunjavaše slavom prostor svetišta;
12 kad primaše iz ruke svećenika dijelove, on sam uspravljen pokraj ognjišta oltarskog, njegova braća uokolo njega tvoraše jednu krunu kao nasadi cedrovi na Libanu, okruživaše ga kao stabla palmina,
13 svi sinovi Aaronovi u svojoj slavi, s ponudom Gospodovom u svojim rukama, pred svim saborom Izraelovim;
14 on ispunjavaše liturgijske postupke oltara i raspoređivaše ponudu Sve-Višnjeg, Sve-Moćnog;
15 on pružaše ruku nad kupu i salijevaše libacije krvi grozdja, on ju prosipaše na podnožje oltara, utažujući miris za Sve-Višnjeg, Kralja svemira.
16 Tad sinovi Aaronovi puštaše krikove, sviraše u svoje trublje od kovanog metala i silnu buku činjaše, u spomen pred Sve-Višnjim.
17 Tad sav narod, svi zajedno, odmah, padaše licem prema zemlji za obožavati svog Gospoda, Sve-Moćnog, Boga Sve-Višnjeg.
18 I pjevači ga hvališe glasovima svojim; u jednoj ogromnoj graji napjev bijaše milozvučan.
19 I narod preklinjaše Gospoda Sve-Višnjeg, u molitvi pred Milosrdnim sve dok ne bi svršen svečanost Gospodova i završen njegov obred.
20 Tad on ponovo silažaše i podizaše ruke nad svim saborom sinova Izraelovih, za dati sa svojih usana blagoslov Gospodov i imati čast izgovoriti njegovo ime.
21 I po drugi put svi se klanjaše za primiti blagoslov od Sve-Višnjeg.
22 A sada blagoslovite Boga koji posvuda čini velike stvari, koji je uzdigao naše dane od utrobe majčine i postupio prema nama u skladu sa svojim milosrđem.
23 Nek' nam da radost srca i da u naše dane mir stigne u Izrael za dane vječnosti.
24 Nek' njegovo milosrđe ostane vjerno s nama i da nas, dok naši dani teku, oslobađa.
25 Imaju dva naroda koje moja duša mrzi i trećeg nema naroda:
26 oni koji su smješteni u planini Seir, Filistinci i ludi narod koji stanuje u Sišemu.
27 Jedan naputak razumnosti i znanja bio je urezan u ovu knjigu po Jezusu, sinu Sirakovu, sinu Eleazarovu, iz Jeruzalema, koji je kao kakvu kišu izručio mudrost iz svog srca.
28 Sretan onaj koji će se neprekidno navraćati na ove riječi! Onaj tko ih stavi u svoje srce postat će mudar.
29 Jer ako ih primjenjuje, bit će on jak u svim stvarima, jer strah od Gospoda je njegova staza. =D O P U N E=
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.