12. poglavlje
1 Kad svadba bi završena, Tobit pozva svog sina Tobiasa i reče mu: ” Dijete moje, gledaj platiti plaću tvog pratitelja na putu, dodajući mu nešto na to!“
2 On mu reče: ”Oče, koliko ću mu ja dati? čak i kad bih mu dao polovicu od svih onih dobara koje je donio sa mnom, ja ne bih bio oštećen.
3 On me doveoživog i zdravog, on je izliječio mojuženu, on je donio srebro sa mnom, on je tebe izliječio: koliko mu dati nakon svega toga?”
4 Tobit mu reče: ” Dijete moje, pravedno je da on uzme polovicu od svega onogašto je donio.“
5 Tobias ga pozva i reče mu: ” Uzmi za plaću polovicu od svegašto si donio i idi u miru! “
6 Tada ih Rafael uze obojicu u stranu i reče im: ” Blagoslovite Boga i slavite ga pred svimživima za onošto je učinio za vas. Dobro je blagosloviti i pjevati njegovo Ime. Obznanite svim ljudima djela Božja kako ona to i zaslužuju. Ne budite spori slaviti ih.
7 Dobro je držati skrivenu tajnu kraljevu, ali djela Božja, njih treba slaviti i otkrivati. Slavite ih kako ona to zaslužuju. činite dobro, i zlo vas neće dosegnuti.
8 Bolje vrijeti iskrena molitva i milostinja s pravdom nego bogatstvo s nepravdom. Bolje vrijedi učiniti milostinju nego zgrtati zlato.
9 Milostinja oslobađa od smrti i očišćava on od svakog grijeha. Oni koji dijele milostinju bit će nasićeniživotom;
10 oni koji čine grijeh i nepravdu neprijatelji su sami sebi.
11 Sada, ja ću vas upoznati sa svom istinom, ništa vam ne skrivajući: Ja sam vas upravo poučio ovome: Dobro je čuvati kraljevu tajnu i na glas otkrivati djela Božja.
12 Eh dobro! dok si se molio, kao i Sara, ja sam taj koji je predstavio spomen vaše molitve u nazočnosti slave Gospodove, i isto kad ti ukopavaše mrtve.
13 Kako se ti nisi dvoumio dići i ostaviti svoj ručak za ići ukopati mrtvaca, to onda ja bijah poslan k tebi za staviti te na kušnju.
14 Ali u isto vrijeme Bog me poslao za iscijeliti te, kao i tvoju snahu Saru.
15 Ja sam Rafael, jedan od sedam anđela koji stoje pred slavom Božjom i ulaze u nazočnost njegovu.“
16 Njih obojica biše zbunjeni, oni padoše licem na zemlju i biše obuzeti strahom.
17 Ali on im reče: ” Ne bojte se ništa! Mir bio s vama! Blagosiljajte Boga zauvijek!
18 Kad ja bijah s vama, to ne bijaše s razloga moje dobrohotnosti da ja bijah s vama, već po volji Božjoj. On je taj kojeg vi trebate blagosiljati kroz sve dane, on je taj kojeg vi trebate opjevavati.
19 Vi vidite sada da ja ne jedoh ništa, već vi imaste jedno priviđenje.
20 Blagosiljajte dakle Gospoda na ovoj zemlji i slavite Boga. Evo ja se uspinjem k onome koji me poslao. Zapišite svešto se vama dogodilo.“ I on se uzdiže.
21 Oni se uspraviše, ali ga više ne mogaše vidjeti.
22 Oni blagosiljaše i opjevavaše Boga, i slaviše ga za sva velika djela koja koja bijaše ondje učinio: anđeo Božji bijaše im se pokazao!
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.