2. poglavlje
1 Pod Azarhadonovom vladavinom, ja se dakle vratih kod sebe i mojažena Ana i moj sin Tobias mi biše vraćeni. Na naš blagdan Duhova, to jest o svetom blagdanu Tjedan, načiniše mi jedan dobar ručak,
2 donesoše ga na moj stol, donese mi se bogat izbor finih pladanja, i ja tad rekoh svom sinu Tobiasu: ” Pođi, dijete moje, potrudi se pronaći među našom braćom izgnanom u Ninivu nekog sirotana koji se sjećaju Gospoda svim svojim srcem, dovedi ga za podijeliti moj objed; ja ću dakle sačekati, dijete moje, sve dok se ti ne vratiš.“
3 Tobias pođe u potragu za jednim siromahom među našom braćom, ali on se vrati govoreći: ” Oče!“ Ja mu rekoh: ” Eh dobro, dijete moje?“ On mi odgovori: ” Oče, ima netko od našeg naroda tko bi ubijen, bacili su ga na glavni trg, i on je još ondje, obješen. “
4 Ja se bacih, ostavljajući svoju večeru prije nošto sam ju i dotaknuo, za odnijeti čovjeka s trga, i ja ga položih u jednu od nusprostorija čekajući smiraj sunca za ukopati ga.
5 Kad sam se vratio kod sebe, ja se okupah i jedoh svoj kruh užalosti,
6 sjećajući se riječi proroka Amosa propovijedanoj protiv Betela: Vaši će blagdani okrenuti se užalost i svi vaši putovi užalopojke. I ja zaplakah.
7 Potom, kad sunce zađe, ja pođoh, izdubih jednu jamu u pokopah ga.
8 Moji se susjedi sprdahu govoreći: ” On se ne boji više! Već je bio tražen za pogubljenje zbog ove vrste posla, i on je pobjegao; i ponovo, evo ga kako ukopava mrtve.“
9 Te noći, ja se okupah, iziđoh u svoje dvorište i legoh uza zid dvorišni, licem otkrivenim zbom vrućine.
10 Nisam znao da ima vrabaca u zidu, iznad mene; njihov izmet mi pade u oči, sav vreo, i izazva mi mrenu očnu. Ja sam išao k liječnicima, ališto su mi više stavljali masti, ja to više osljepljivah od mrene, i završih kao potpuni slijepac. Ostadoh lišen vida tijekom četiri godine. Sva moja braća bijahu užasnuta zbog mene, a Akihar me opskrbljivaše potrebštinama tijekom dviju godina, prije svog odlaska u Elimaidu.
11 U taj čas, mojažena Ana bijaše dobila posao kao radnica;
12 ona isporučivaše svojim gazdama i koji joj plaćaše svoju obvezu. A sedmog u mesecu Distros, ona ozavrši jedan komad i isporuči ga svojim gazdama, koji joj dadoše svoj dug i darovaše ju jednim jaretom za stol.
13 Primičući se k meni, jare poče blejati; ja pozvah svojuženu i rekoh joj: ” Otkud dođe to jare? I da li bijaše ukradeno? Vrati ga njegovim gazdama! Mi nemamo pravo, mi, jesti neštošto je ukradeno.“
14 Ona mi reče: ” Ali to je jedan dar koji mi je dan uz onošto su mi dugovali!“ Ipak, ja nastavih biti nepovjerljiv i govoriti joj da ga vrati gazdama svojim. I zbog njega ja je se gnušah. Tad mi ona uzvrati: ” Gdje su tvoji milodari? Gdje su tvoja dobra djela? Sve tošto ti se dogodilo potpuno je jasno “
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.