3. poglavlje
1 Pun jedne velike tuge, ja počeh uzdisati i plakati, potom počh moliti s velikim jecajima:
2 Ti si pravedan, Gospodine, i sva su tvoja djela pravedna. Svi tvoji putovi su vjernost i istinitost, ti si taj koji sudi svijetu.
3 Tada, Gospode, sjeti se mene, pogledaj i ne kažnjavaj me za moje grijehe ni za moje zloće, ni za onešto su moji očev počinili pred tobom.
4 Oni su prekršili tvoje zapovjedi, zato si nas ti izručio pljačkanju, izgonu i smrti, osuđene na ismijavanje, porugu, predmet uvrjeda svim narodima među koje si nas raspršio.
5 Da, sve su tvoje presude vjerodostojne, kad postupaš sa mnom prema mojim grijesima i onima mojih otaca, jer mi nismo pazili tvojih zapovjedi niti hodili u istini pred tobom.
6 A sada, postupi sa mnom kako ti se sviđa, zapovjedi da mi se oduzme dah moj, da ja budem odnesen s lica zemlje za postati zemljom. Više vrijedi za mene umrijeti negoživjeti, jer ja sam vrijeđan nepravedno i nosim u sebi jednu beskrajnu tugu. Zapovjedi, Gospode, da ja budem izručen toj nevolji, pusti me otići u boravište vječno i ne okreći lica svog od mene, Gospode. Da, bolje je za mene umrijeti nego poznavati jednu takvu nesreću cijelog mogživota i slušati kako me vrijeđaju.“
7 Istog dana, dogodi se da Sara, kćer Raguela iz Ekbatana u Mediji, ču sebe vrijađati od jedne od očevih sluškinja.
8 Razlog je bio taj što ona bijaše davana sedam puta na udaju, i što Asmod, zli demon, bijaše svaki put ubio njenene muževe prije nošto bi se oni sjedinili s njom, prema dužnosti koju imaju prema supruzi. Sluškinja joj dakle reče: ” Ti si ta koja ubija svoje muževe. Evo već sedam puta kako ti bijaše dana, a ti ni ni od jednog nisi ponijela ime!
9 Zašto nas mučiš pod izgovorom da su tvoji muževi umrli? Idi im se pridružiti, i da se nikad ne vidi ni sin ni kćer od tebe!“
10 Tog dana, puna tuge, ona zaplaka i pope se u gornju sobu svog oca s namjerom da se objesi; ali, promislivši, ona sebi reče: ” Neće li vrijeđati mog oca i reći mu: Ti si imao samo jednu dragu kćer, i ona se objesila zbog svojih nesreća! Ja ću dati da starost mog oca padne u tugu boravišta mrtvih. Bolje ću učiniti da se ne vješam, već da preklinjem Gospoda da mene ubije da sebe više nikad uživotu ne čujem uvrijediti .“
11 Istog časa, ona pruži ruke sa strane prozora i izgovori ovu molitvu: Blagoslovljen budi ti, o Bože milostivi! Blagoslovljeno budi tvoje Ime za stoljeća! Nek' sva tvoja djela tebe blagosiljaju zauvijek!
12 Sada, to prema tebi ja dižem lice okrećem svoje oči.
13 Učini da budem oslobođena od ove zemlje i da sebe nikad više ne čujem vrijeđati.
14 Ti to znaš, Gospodaru, ja sam ostala čista od svakog nečistog čina s jednim čovjekom.
15 Ja nisam uprljala ni svoje ime ni ime svog oca. na zemlji gdje sam prognana. Ja sam kćer jedinica u svog oca, on nema drugog djeteta za naslijediti njega; on nema više ni brata svog, ni rođaka za kojeg bih se ja trebala čuvati kao supruga. Ja sam već izgubila sedam muževa: zašto bih ja još trebala živjeti? Ali ako ti ne godi usmrtiti me, tada, Gospode, prikloni uho za uvrjedu koja mi je nanesena.“
16 U istom času, njihova molitva, od oboje, bi saslušana u nazočnosti slave Božje
17 i Rafael bi poslan da ih izliječi oboje: Tobitu, učinivši da nestane mrena s očiju, da bi vidio svjetlost Božju svojim očima; Sari, kćeri Raguelovoj, nju dajući zaženu Tobiasu, sinu Tobitovom, i otjeravši od nje Asmodeja, zlog demona Tobijasu, naime, pripade dobiti nju prije svih drugih prosaca.
18 U taj čas, Tobit uđe iz svojeg dvorište u svojoj kući a Sara, kćer Raguelova, siđe,što se tiče nje, iz gornje sobe.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.