Čitanja

1Riječ GOSPODOVA , koja bi upućena Joelu, sinu Petuelovom. 2Slušajte ovo, vi starješine, priklonite uho, vi svi, stanovnici zemlje. Ovo je li se zbilo u vaše vrijeme, ili u vrijeme vaših otaca? 3Izviješće o ovom načinite svojim sinovima, a vaši sinovi pokoljenju koje će doći. 4Ono što je "sjekač" ostavio, rojitelj to ždere, a ono što je "rojitelj" ostavio, žderač to proždire, a što je "žderač" ostavio, to "glodač" proždire. 5Propudite se, pijanice, i plačite, jaučite, vi svi, pilci vina, zbog novog vina kojeg su vaša usta lišena. 6Jedan narod napada moju zemlju, on je moćan i neizbrojiv. Njegovi zubi, zubi lavlji, on ima čeljust i lavičine. 7On pravi od mojeg vinograda pustinju, moje smokvike, on ih pretvara u batrljke. On ih guli, on ih baca na tle, njihove su grane obijeljele. 8Uzdiši, poput kakve djevice ožalošćene, koja oplakuje mladenca svog. 9Milodar i libacija su uklonjeni iz Kuće GOSPODOVE. Svećenici su u žalosti, sluge GOSPODOVE. 10Polja su opustošena, zemlja je u žalosti. Pšenica je poharana, mošta nema, svježe ulje presahlo je. 11Budite smeteni, orači, urlajte, vinogradari, zbog pšenice i ječma: žetva polja propala je. 12Loza je zakržljala, smokvik uvenuo; nar, palma, jabuka, sva su drveta sasušena. čilost, smetena, povlači se između ljudi. 13Opašite se, jadajte se, svećenici, jaučite, sluge oltara. Dođite, provedite noć ogrnuti kostrijeti, sluge moga Boga: milodar i libacija su odbijeni Kući vašeg Boga. 14Posvetite se postom, oglasite jedan sveti zbor, prikupite starješine, sve žitelje zemlje, u Kuću GOSPODOVU, svojeg Boga i jaučite GOSPODU. 15Jao! Kakav dan! Blizu je, Dan GOSPODOV; on dolazi od Pustošitelja, kao jedno pustošenje. 16Nije li pred našim očima bilo da je hrana uništena a, u Kući GOSPODOVOJ, radost i veselje. 17Sjemenje je sasušeno pod grudom; silosi su porušeni, tavani razvaljeni, jer žita nedostaje. 18Kako stoka uzdiše! Stada goveda lude: nema više paše za njih. čak i stada sitne stoke propadaju. 19Prema tebi, GOSPODE, ja jaučem: vatra ždere pašnjake u stepi; plamen guta sva stabla poljska. 20čak i divlje zvijeri okreću se k tebi: korita su riječna presahla i vatra guta pašnjake u stepi.

2Ja ću uvijek opjevavati dobrotu GOSPODOVU. Moja usta obznanjivat će tvoju odanost kroz stoljeća. 3Da, ja ovo kažem: ” Tvoja je dobrota stvorena za uvijek; u nebesa, ti si postavio svoju odanost.“ 4- Ja sam sklopio jedan savez sa svojim izabranikom, ja sam prisegao Davidu sluzi svom: 5ja sam postavio tvoju dinastiju za uvijek, ja sam ti podigao jedan prijestol za sva stoljeća. - 27On će mene nazvati: ” Oče moj! moj Bože! stijeno koja me spašava! “ 29Za uvijek ja ću njemu sačuvati svoju vjernost; moj savez bit će njemu osiguran.