Čitanja
subota, 15. studenoga 2025.
32. tjedan kroz godinu
Za ovaj dan prikazujemo odlomke po redu čitanja lekcionara (knjiga i poglavlje); točne granice stihova još provjeravamo prema službenom Redu čitanja.
Prvo čitanje
Mudr 16
Prvo čitanje
Mudr 16
1Evo zašto oni biše kažnjeni s punim pravom putem sličnih životinja i uznemiravani od jednog mnoštva zvijeri. 2Umjesto tog kažnjavanja, ti si namijenio jedno dobročinstvo svom narodu: za utažiti žudnost njihove volje, to je jedna hrana čudesnog okusa, prepelice koje si ti njemu pripremio. 3Tako prvi, usprkos svojoj potrebi za hranom, zgađeni putem zvijeri poslanih protiv njih, izgubiše svaku želju za jelom, dok oni drugi, nakon kratke oskudice, imaše za podijeliti jedan čudesan okus. 4Trebalo je da tlačitelji vide kako se na njih obara jedna neumoljiva nestašica, dostajalo je drugima ustanoviti kako njihovi neprijatelji bijahu bili izmučeni. 5I isto kad se strašni gnjev otrovnih životinja razulari protiv tvojih i kad oni izgiboše pod ujedima vijugavih guja, tvoj gnjev ne potraja sve do samog kraja. 6Kao uvod u upozorenje oni biše užasnuti neko vrijeme, sve imajući jedan dokaz spasa koji ih je opominjao na Zakon. 7Naime, tko se bijaše okrenuo bijaše spašen, ne viđenim predmetom, već po Tebi , spasitelju svih. 8I tako ti si dokazao našim neprijateljima da si ti taj koji oslobađa od svakog zla. 9Oni izgiboše izujedani od skakavaca i muha, a da se ne nađe lijeka za spasiti njihov život, jer oni su zaslužili biti kažnjeni od takvih zvijeri. 10Tvoje sinove, za uzvrat, ni sam zub otrovnih zmija nije ih mogao uništiti jer tvoja milosrdnost dolazi im u susret i iscjeljuje ih. 11Da bi se podsjećali tvojih riječi, oni primiše ubode žalaca, ali oni se bijahu brzo oslobodili, iz straha da, ako padnu u duboki zaborav , ne budu odbijeni od tvojih milosrdnih djela. 12I ni trava ni pomast ne dođe im olakšati, već tvoja Riječ, Gospode, ona je ta koja iscjeljuje sve. 13Ti imaš vlast i nad životom i nad smrću, ti spuštaš k vratima Hada i uspinješ otud; 14čovjek, on, može ubiti iz opakosti, ali on ne može povratiti dah koji je izišao i ne oslobađa dušu koja bijaše pobrana. 15Nemoguće izmaknuti tvojoj ruci. 16Bezbožnici koji odbiju upoznati tebe bit će bičevani tvojom silnom rukom: kišama i tučama neuobičajenim, nemilosrdni pljuskovi sručit će se na njih, vatra će ih požderati. 17Izvanredan događaj, u vodi koja gasi sve, vatra dobijaše na snazi, jer svemir vojevaše za pravednike. 18Čas se plamen umirivaše da ne proguta životinje poslane protiv bezbožnika, ali da znaju oni da su u tom prizoru progonjeni jednim sudom Božjim; 19čas, čak u sred vode, ona sijaše preko sile vatre, da bi uništila žetve zemlje nepravedne. 20Naprotiv, svojem si narodu podijelio jednu anđeosku hranu, ti si mu priskrbio s neba, bez napora s njegove strane, kruh potpuno zgotovljen, koji imaše kakvoću svekolikog okusa i primjeren svačijem okusu. 21Tvar koju ti davaše pokazivala je nježnost za tvoju djecu, ali ona se prilagođavala želji onoga tko bi ju jeo primjeravajući se svačijoj želji. 22Snijeg i led odupirahu se vatri i ne otapahu se, da bi se obznanilo kako žetve neprijatelja bijahu bile uništene vatrom koja plamtješe u tuči i izbacivaše munje usred kiše. 23Ta ista vatra, zauzvrat, za dopustiti pravednicima da se prehrane, čak zaboravljaše svoju vlastitu moć. 24Stvorenje, poslušno za služiti te, tebe, Tvorca svoga, napreže se za kazniti nepravedne, ali smiruje se za dobro onih koji se uzdaju u tebe. 25I tako je to da se, predajući se svakoj promjeni, ono bijaše u službi tog dara koji je došao od tebe i koji postajaše potpuna hrana prema želji onih koji ju iskaše. 26Otuda, tvoji sinovi koje si ti volio, Gospode, moraše naučiti da nije proizvodnja plodova ta koja hrani čovjeka, već da je tvoja riječ ta koja čini da žive oni koji vjeruju u tebe. 27Ono što vatra ne uništavaše otapaše se jednostavno pod toplinom jedne kratkotrajne zrake sunca, 28da bi se znalo da treba preteći sunce za iskazati zahvalnost tebi i susresti te u svitanje dana. 29Ali nada nezahvalnika istopit će se kao zimsko inje, i oteći će kao beskorisna voda.
Psalam
Ps 90,2-6.12-14.17
Psalam
Ps 90,2-6.12-14.17
2Prije no što se planine rodiše i što ti porodi zemlju i svijet, oduvijek, za uvijek, ti si Bog. 3Ti vraćaš čovjeka u prah, jer ti si rekao: ” Sine Adamov, vrati se amo!“ 4Da, tisuću godina, u tvojim očima, su kao jučer, jedan dan koji odlazi, kao jedan sat noćni. 5Ti si ih pomeo, kao san, koji, u jutro, prođe kao trava; 6ona procvjeta u jutro, po tome ona prođe, ona uvene uvečer, ona je suha. 12Dakle, nauči nas brojiti naše dane, i mi ćemo dobiti mudrost srca. 13Vrati se GOSPODE! Do kadđ predomisli se u korist svojih slugu. 14Od jutra, nasićuj nas tvojom vjernošću, a mi ćemo vriskati od radosti tijekom naših dana. 17Nek' milina Gospodine našeg Boga bude nad nama! Učvrsti za nas djelo naših ruku, da, učvrsti ovo djelo naših ruku. Kategorija:Psalmi
Evanđelje
Lk 18,13-15
Evanđelje
Lk 18,13-15
13Ubirač poreza, držeći se na rastojanju, ne htjede čak ni oči podignuti k nebu, već se lupaše u prsa, govoreći: Bože moj, smiluj se grješniku kakav sam ja. 14Ja vam ovo kažem: ovaj ovdje silazi opravdan kući svojoj, a ne drugi, jer svaki čovjek koji se uzdigne bit unižen, ali onaj koji se unizi bit će uzdignut. « 15Ljudi mu dovođaše čak i dojenčad da ih dotakne. Videći to, učenici ih odbijaše.
Reference prema Ordo Lectionum Missae (1981.); tekst iz javno dostupnog prijevoda (vidi /o-nama/)