Čitanja

1Vrlo malo vremena poslije, Lizias, skrbnik i rođak kraljev, na čelu poslova kraljevstva veoma uzbuđen posljednjim zbivanjima, 2sakupi otprilike 80.000 pješaka sa svom svojom konjicom i stavi se u pohod protiv Židova, računajući načiniti od grada jedno boravište za Grke, 3podvrgnuti svetište jednom nametu poput drugih, neznabožačkih, templova i stavljati na prodaju svake godine čast velikog svećenika, 4ne vodeći račena o moći Božjoj, stavljajući jedno drsko pouzdanje u u mirijade pješaka, i svoje tisuće konjanika i svojih 80 slonova. 5Stigavši u Judeju, on se približi Bet-Šuru, utvrđenom gradu udaljenom od Jeruzalema gotovo pet škena, i živo ga pritisnu. 6Kad Makabejac i njegovi doznaše da Lizias opsjeda tvrđavu, oni preklinjaše Gospoda uz jecanje i suze, zajedno s mnoštvom, da pošalje jednog dobrog anđela Izraelu za spasiti ga. 7Sam Makabejac, prvi u suzama, obodri ostale da se s njim izlože pogibli za spas svoje braće. Oni se ustremiše, nadahnuti jednom općom gorlmjivošću; 8tada dok se oni još nalaziše blizu Jeruzalema, jedan konjanik odjeven u bijelo pojavi se na njihovom čelu, vitlajući zlatnim oružjem. 9Svi ujedno blagosloviše Boga milosrdnog i osjetiše se nadahnuti jednom velikom snagom, spremni probosti ne samo ljude, već i najdivljije zvijeri i zidove od željeza. 10Oni se približiše u bojnom poretku, imajući jednog saveznika pridošlog s Neba, budući Gospod imade milosti za njih. 11Jurišajući na neprijatelja poput lavova, oni ubiše 11.000 pješaka i 1.600 konjanika i natjeraše svu neprijateljevu vojsku u bijeg. 12Većina između njih umakoše ranjeni i bez oružja, a Lizias sam spasi se sramnim bijegom. 13Ali Lizias, ne manjkajući razumom, razmisli o porazu koji upravo pretrpje i, shvaćajući da Hebreji bijahu nepobjedivi pošto Bog svemogući bijaše njihovim saveznikom, posla glasonoše. 14 predložiti im pomirenje pod svim pravednim uvjetima i obeća đer obvezati kralja da postane njihovim prijateljem. 15Makabejac pristade na sve što je predlagao Lizias iz skrbi za javno dobro, i sve ono što Makabejac prenese pismeno Liziasu glede Židova, kralj mu odobri. 16Ovako bijaše sastavljeno Liziasovo pismo Židovima: Lizias saboru Židova, pozdrav! 17Ivan i Absalom, vaši izaslanici budući mi prenijeli spis prepisan u nastavku, zamolili su me da potvrdim članke koje oni sadržavaju. 18Ja sam dakle izložio kralju ono što je njemu trebalo biti podloženo, nakon što sam mu ja sam udesio što je bilo moguće. 19Ako vi dakle sačuvate vaše raspoloženje sklonim prema Državi, ja ću se također potruditi u budućnosti raditi za vaše dobro. 20Što se tiče sadržaja pojedinosti, ja sam izdao zapovijedi vašim izaslanicima i svojim ljudima da ih dogovore s vama. 21Stojte dobro. Godine 148., 24. mjeseca Dioskora. 22Kraljevo pismo sadržavaše ovo što slijedi: Kralj Antioh svom bratu Liziasu, pozdrav! 23Naš otac budući iselio se k bogovima, i mi sami smo htjeli da stanovnici našeg kraljevstva budu izuzeti od nevolje i da bi se posvetili svojim vlastitim poslovima, 24budući doznao da Židovi, ne prihvaćajući usvajanje grčkog načina života što je htio naš otac, već pretpostavljajući svoj vlastiti način življenja, traže da im se dopusti paziti njihove zakone, 25 želeći dalme da taj narod i sam bude izuzet od nevolje, mi odlučujemo da njihov Templ bude obnovljen i da mogu opni živjeti kao građani prema običajima svojih predaka. 26Ti ćeš dakle dobro učiniti da pošalješ nekoga k njima i da im pruži ruku da bi, znajući odluku usvojenu od nas, oni imaju povjerenja i provode svoje vrijeme vodeći svoje poslove u punom spokojstvu. 27Na naslov naroda Židova, kraljevo pismo bijaše ovako sastavljeno: Kralj Antioh, saboru Židova i drugim žitovima, pozdrav! 28Ako ste dobro, to je sukladno našim željama, i mi sami u dobrom smo zdravlju. 29Menelas nam je obznanio vašu želju da se vratite kući da bi se bavili svojim poslovima. 30Svi oni koji se vrate prije 30. u mjesecu Ksantiku dobit će osiguranje nekažnjivosti. 31Židovi će moći koristiti svoju vlastitu hranu i svoje vlastite zakone kao u prošlosti, i nitko između njih neće biti uznemiravan na bilo kakav način za grijehe počinjene iz neznanja. 32Ja sam također poslao Menelasa za vas uspokojiti. 33Stojte dobro. Godine 148., petnaestog u mjesecu Ksantiku 34Rimljani sa svoje strane, uputiše Židovima jedno pismo ovog sadržaja: Kvintus Memeius, Titus Manilius i Manius Sergius, rimski legati, narodu Židova, pozdrav! 35Stvari koje Lizius, kraljev rođak, vama je dodijelio, mi vam ih ustupamo također. 36Glede onih koje je ocijenio podložiti kralju, pošaljite nam nekoga bez odgode nakon što ih budete ispitali, da bi ih mi izložili kralju na jedan način koji će vam biti više koristan, jer se mi nalazilo u Antiohiji. 37Pohitite dakle da nam pošaljete ljude, da bismo mi znali, mi također, koje su vaše namjere. 38 Stojte dobro. Godine 148., petnaestog u mjesecu Ksantiku.

1Aleluja. Sretan čovjek koji se GOSPODA boji i koji voli zapovjedi njegove: 2Njegovo je rodoslovlje moćno na zemlji, sorta pravednih ljudi bit će blagoslovljenja. 3Ima kod njega dobara i bogatstava, a njegova pravednost traje uvijek. 4U tami se diže jedna svjetlost za pra`ve ljude. On je pravedan, dobrohotan i milosrdan. 5Čovjek čini dobro da suosjeća i pozajmljuje: on će voditi svoje poslove prema pravu: 6za uvijek on će biti neoboriv, čuvat će se uvijek sjećanje na pravednog. 7On se neće plašiti graje opakih; srca smirenog, on računa na GOSPODA; 8čvrstog srca, on se neće bojati ničeg, i on može mjerkati svoje neprijatelje. 9On je dao obilno siromašnima: njegova pravda traje uvijek njegovo čelo se uzdiže s ponosom.