Čitanja

1U prvoj godini Belšasaraovoj, kralja Babilonije, Danijel vidje jedan san i viđenja na svom ležaju u duhu svom. Početak izvješća. 2Danijel uze riječ i reče: Ja promatrah, u svojim viđenjima tijekom noći Kad evo kako četiri vjetra nebeska uzburkaše Veliko More. 3I četiri zvijeri se digoše iz Mora, različite jedna od druge. 4Prva bijaše kao lav i imaše ona krila orlova. Ja promatrah, kad njoj iščupaše krila; ona bi uzdignuta sa zemlje i uspravljena na dvije šape kao čovjek, i srce joj ljudsko bi dano. 5Potom evo druge Zvijeri, druga po redu, slične medvjedu: ona bi uspravljena s jedne strane, držeći tri rebra u gubici među zubima; i govoriše njoj ovako: » Diži se! Pojedi mnoga tijela! » 6Poslije toga, ja promatrah, kad evo jedne druge, kao leopard koji ima četiri krila ptičja na leđima; Zvijer imaše četiri glave, i bi njoj dana vlast. 7Nakon toga, ja gledah u viđenjima noćnim, kad evo jedne četvrte Zvijeri, grozna, zastrašujuća, neobično snažna; ona imaše čudovišne zube od željeza; ona jedoše, trgaše i gaziše nogama ostatak; ona se razlikovaše od svih zvijeri koje joj prethodiše, i imaše ona deset rogova. 8Ja ispitivah rogove, kad evo kako između njih se diže jedan drugi mali rog; tri prethodna roga biše iščupana pred njim. I evo na tom rogu bijahu oči, kao ljudske oči, i jedna usta koja govoriše čudovišne stvari. 9Ja promatrah, dok prijestolja bijahu postavljena i jedan Starac sjede: njegova odjeća bijaše bijela kao snijeg, kosa njegove glave, kao oprana vuna; njegov prijestol bijaše plamen ognjeni, s točkovima od užarene vatre. 10Jedna vatrena rijeka kuljaše i izlaziše pred njim. Tisuću tisuća ga služiše; 10.000 mirijada stojaše pred njim. Sud zasjedaše, i knjige biše otvorene. 11Ja promatrah; tada, zbog buke čudovišnih riječi koje propovijedaše rog ® ja promatrah, kad Zvijer bi ubijena, a njeno tijelo, oboreno, i ona bi izručena spaljivanju vatrom. 12Glede ostatka Zvijeri, bi prekinuta njena vladavina, i jedno produženje života dano sve do novog datuma i određenog časa. 13Ja promatrah u viđenjima noćnim, i evo kako s oblacima nebeskim dolaziše kao Sin Čovjekov; on dođe sve do Starca, i primaknu se u nazočnost nejgovu. 14I bi mu dana vlast, slava i kraljevstvo: ljudi svih pučanstava, naroda i jezika služiše ga. Njegova vlast je jedna vječna vladavina koja ne prolazi, a kraljevstvo njegovo , jedno kraljev stvo koje nikad neće biti uništeno. 15Moj vlastiti duh, Daniel, bi prestrašen ispod omotača svoga, a viđenja mojeg duha uznemiravahu me. 16Ja se približih jednom od onih koji stojaše ondje, i ja upitah što imade izvjesnog u prilog svemu tome. On mi reče i upozna me s tumačenjem stvari: 17 » Glede tih čudovišnih Zvijeri koje su na broju četvore: Četiri će se kralja dići sa zemlje; 18potom Sveci SveVišnjeg primit će kraljevstvo i oni će posjedovati kraljevstvo zauvijek.« 19Tad ja htjedoh imati srce čisto glede četvrte Zvijeri, koja bijaše različita svima, i veoma strašna, imaše zube od željeza i kandže od bronce, jedoše, trgaše i gaziše nogama ostatak; 20i u prilog deset rogova koje ona imaše na glavi, potom druga koja se bijaše digla i pred kojom tri bijahu pale: taj rog imaše oči i usta koja govoriše čudovišne stvari, i njena prikaza bijaše veća nego nego ona njenih srodnika; 21ja promatrah, i taj rog zarati sa Svecima i nadjača ih, 22sve dok ne dođe Starac, i presuda ne bi dana u korist Svetaca SveVišnjega, da vrijeme dođe i da Sveci posjeduju kraljevstvo. 23On mi reče ovako: » Glede Četvrte Zvijeri: Jedno četvrto kraljevstvo doći će na zemlju, koje će se razlikovati od svih kraljevstava, prožderat će svu zemlju, i gazit će i rastrgavat će. 24A glede onih deset rogova: Iz tog kraljevstva podići će se deset kraljeva, potom jedan drugi dići će se nakon njih. Taj će se razlikovati od prethodnih; on će ubiti tri kralja; 25on će propovijedati riječi protiv SveVišnjega i uznemiravati Svece SveVišnjega; on će nakaniti promijeniti kalendar i Zakon, i Sveci će biti izručeni u njegovu ruku tijekom jednog doba, dva doba i jednu polovicu doba. 26Potom sud će zasjesti, i prekinut će se njegova vlast, za uništiti ga i ukloniti konačno. 27Glede kraljevstva, vlasti i veličine svih kraljevstava kojih ima pod svim nebesima, ona bijahu dana pučanstvu Svetaca SveVišnjega: Njegovo kraljevstvo je jedno vječno kraljevstvo; sve vlasti služit će mu i biti mu pokorne.« 28Ovdje se svršava izvješće. Za mene, Daniela, moje misli me mnogo uznemiriše; moje boje se promijeniše, a ja sačuvah stvari u srcu svome.

1GOSPODE, ti si me pretražio i ti me poznaješ, 2ti poznaješ moje lijeganje i moje ustajanje; iz daleka ti razabireš moje naume; 3ti nadzireš putove moje i moje sklonište, i svi su ti moji putovi bliski. 4Riječ još ne bude na mojem jezika, a već , GOSPODE, ti ju poznaješ. 5Pozadi i ispred, ti me izbliza stežeš, polažeš ruku na mene. 6Milosrdno poznavanje koje me nadilazi, tako visoko da ga ja ne mogu dosegnuti! 7Kamo mi je otići, za biti daleko od tvog daha, Kamo mi je pobjeći, za biti daleko od tvog licađ 8Ja se uspeh u nebo, kad evo te! Ja zalegoh u pakao, kad evo te! 9Ja uzeh krila zore za stanovati preko mora, 10i ondje još, tvoja me ruka vodi, tvoja me desnica drži. 13Ti si taj koji je stvorio moja križa; ti si me sklonio u krilo materino. 14Ja priznajem da sam jedno istinsko čudo, tvoja su djela čudesna: da, ja to zaista priznajem.