Čitanja

1Ljudi iz Zifa dođoše tražiti Saula u Giveu. Oni mu rekoše: ” Ne krije li se David na brdu Hakila nasuprot stepi? “ 2Saul se stavi na put i siđe u pustinju Zif, s tri tisuće probranih ljudi Izraelovih, za pronaći Davida u pustinji Zif. 3Saul se utabori na brijegu Hakila, koji je nasuprot stepi, pokraj ceste. On vidje da je Saul došao progoniti ga u pustinji. 4Budući poslao izviđače, David bi siguran u dolazak Saulov. 5David se stavi na put i stiže do mjesta gdje taborovaše Saul. David opazi mjesto gdje bijahu spavali Saul i Abner, sin Nerov, zapovjednik njegove vojske. Saul bijaše spavao unutar opkopa, a vojska taborovaše uokolo njega. 6David uze riječ i reče Ahimeleku, Hititu, i Abišaju, sinu Serujaovu i bratu Joabovu : ” Tko hoće sići sa mnom sve do u Saulov tabor, “ Abišaj reče: ” Ja ću sići s tobom. “ 7David i Abišaj stigoše noću do vojske, onda kad Saul bijaše ležao, usnuo, u opkopu, svojim kopljem zabodenim u zemlju uz uzglavlje svoje. Abner i vojska spavahu uokolo njega. 8Abišaj reče Davidu: ” Danas, Bog ti je položio neprijatelja tvog u ruke tvoje. Dopusti mi da ga jednim jedinim udarcem koplja pribijem uz zemlju. Ja mu neću dati drugog. 9David reče Abišaju: ”Ne ubijaj ga! Tko bi mogao nanijeti ruku na mesiju GOSPODOVOG i ostati nekažnjen?“ 10I David reče: ” Života ti GOSPODOVOG! GOSPOD je taj koji će ga udariti, kad dođe vrijeme njegove smrti on će sići u boj za poginuti u njemu. 11Nek' me GOSPOD prezrije ako ja nanesem ruku na mesiju GOSPODOVOG! Uzmi dakle koplje koje je uz uzglavlje njegovo i tikvicu za vodu, i otiđimo. “ 12David uze koplje i tikvicu za vodu koji bijahu uz uzglavlje Saulovo i udaljiše se. Nitko ništa ne vidje, nitko to ne saznade, nit' se tko probudi. Oni spavahu svi: jedna obamrlost GOSPODOVA bijaše pala po njima. 13David prođe na drugu stranu i ostade na vrhu planine, u daljini. Bijaše između njih jedna velika razdaljina. 14David povika u smjeru vojske Abnerove, sina Nerovog: ” Abneru, hoćeš li mi odgovoriti? “ Abner odgovori: ” Tko si ti, koji tako vičeš pokraj ušiju kraljevih? 15David reče Abneru ” Ti si jedan čovjek, zar ne, i nema ti ravnog u Izraelu. Zašto dakle nisi bdio nad kraljem, svojim gospodarem? Netko je iz naroda došao ubiti kralja, tvojeg gospodara. 16 Nije dobro to što si tu napravio. Nek' je živ GOSPOD, vi zaslužujete smrt jer niste bdjeli nad svojim gospodarem, mesijom GOSPODOVIM. Pogledaj sada gdje su koplje i tikvica za vodu koji bijahu uz uzglavlje njegovo. “ 17Saul prepozna glas Davidov i on reče: ” Je li to tamo tvoj glas, sine moj Davide? “ David reče: ” To je moj glas, moj gospodine kralju. “ 18I on reče: ” Zašto dakle moj gospodar progoni svog slugu? Što sam ja dakle učinio i koje zlo ima u meni? 19A sad, nek' se moj gospodin kralj udostoji saslušati riječi sluge svojega. Ako li je GOSPOD taj koji te podstaknuo protiv mene, nek' udahne miris jedne ponude! Ali, ako su to ljudi, nek' budu prokleti pred GOSPODOM jer su me progonili danas i odstranili iz baštine GOSPODOVE, govoreći mi: Idi služiti druge bogove! 20A sada, nek' moja krv ne padne na zemlju daleko od lica GOSPODOVOG, jer kralj Izraelov se stavio u pohod za pronaći jednu prostu buhu kao što se progone jarebice u planinama.“ 21Saul reče: ” Ja sam zgriješio. Vrati se sine moj Davide! Više ti neću nanijeti zla, budući da je moj život bio dragocijen u tvojim očima ovog dana. Da, ja sam postupio kao luda, ja sam se grdno prevario. “ 22 David odgovori:” Evo koplja kraljevog. Nek' jedan od momaka prijeđe i nek' ga uzme. 23Nek' GOSPOD vrati svakome ono što je iskreno i pravedno činio. 24Kakvu je tvoj život, danas, imao za mene cijenu, nek' moj život ima toliko za GOSPODA i nek' me oslobodi svake propasti. “ 25Saul reče Davidu: ” Blagoslovljen budi ti, sine moj Davide! Da, ti ćeš načiniti velike stvari i ti ćeš sigurno uspjeti. “ David nastavi svojim putem, a Saul se vrati kući svojoj.

4Upoznaj me sa svojim putovima, GOSPODE; pouči svojim cestama. 5Daj mi putovati prema tvojoj istini i pouči me, jer ti si Bog koji me spašava. Ja te čekam sve ove duge dane. 6GOSPODE, misli na nježnost i pouzdanost koju si mi oduvijek pokazivao! 7Ne misli na moje grijehe iz mladosti ni na moje grješke; misli na mene u pouzdanosti svojoj, zbog dobrote svoje, GOSPODE. 8GOSPOD je tako dobar i tako pravedan da pokazuje putove grješnicima. 9On daje poniznima ići prema pravdi i poučava ponizne putu svome.