Čitanja

1Rat dugo trajaše između kuće Saulove i kuće Davidove. David ne prestajaše jačati, kuća Saulova ne prestajaše slabiti. 2Sinovi se rodiše Davidu, u Hebronu. Njegov prvi rođeni bi Amnon, od Ahinoame Izreelove; 3drugi, Kileav, od Abigajle, žene Nabalove, iz Karmela; treći Absalom, sin od Make, kćeri Talmajeve, kralja Gesurskog. 4četvrti, Adonijas, sin Haguitin; peti, Sefatja, sin Abitalin; 5 sesti, Jitream, od Egle, žene Davidove. Oni se rodiše Davidu, u Hebronu. 6Za vrijeme dok trajaše rat između kuće Saulove i kuće Davidove, Abner, on, ojačavaše svoj položaj u kući Saulovoj. 7Saul bijaše imao jednu suložnicu koja se zvaše Rispa kćer Ajavljeva. Išbošet reče Abneru: ”Zašto si ti išao k suložnici mog oca?“ 8Na te riječ i Abner zapade u strahovit gnjev i on reče: ” Jesam li ja jedna judejska pasja glava? Danas, ja vjerno postupam prema kući oca tvoga Saula, prema njegovoj braći i prema njegovim prijateljima. Ja te nisam pustio pasti u ruke Davidu. A sada, ti mi stavljaš zamjerke da skrećem s tom zenom, danas! 9Nek' Bog učini Abneru to i tako još, ako ja ne učinim za Davida ono što mu je GOSPOD prisegao: 10oduzeti kraljevstvo kući Saulovoj i uspraviti prijestol Davidov nad Izraelom i nad Judom od Dana do Ber-Ševe. “ 11Išbošet ne mogaše uzvratiti ni jednu riječ Abneru, jer ga se plašio. 12Abner posla glasnike Davidu u svoje vlastito ime. On je rekao:”Čija je zemlja?“ I:”Zaključi sa mnom savez i ja ti pružam ruku za pripojiti sav Izrael.“ 13David odgovori: ” Dobro. Ja ću sklopiti jedan savez s tobom. Ja ti tražim samo jednu stvar: Ne dolazi pred mene, a da mi najprije ne dovedeš Mikalu, kćer Saulovu, kad se budeš predstavljao. “ 14David posla glasonoše Išbošetu, sinu Saulovu. On je rekao: ” Daj mi moju ženu Mikal, koju sam ja stekao za stotinu prepucija filistinskih. “ 15Išbošet posla za uzeti ju od njenog muža, Paltijela, sina Laiševa. 16Njen je muž doprati. Sve do Bahurima, on ju slijediše plačući. Ali, Abner mu reče: ” Odlazi, vrati se! “ I on se vrati. 17Abner pozva pregovarače sa starješinama Izraelovim. On ime reče: ” Ima već dugo vremena da vi želite imati Davida za kralja. 18Sad je čas da se zauzmete. U stvari, GOSPOD je izjavio glede Davida: Rukom mojeg sluge Davida, ja ću spasiti moj narod Izrael iz ruku Filistincima iz ruke svih njihovih neprijatelja. “ 19Abner povjeri to u uši Benjaminitima. Potom Abner ode povjeriti u uši Davidu, u Hebron, sve za sto imade dopuštenje od Izraela i sve kuće Benjaminove. 20Abner, praćen od dvadeset ljudi, dođe naći Davida u Hebronu. David pripravi jednu gozbu Abneru i njegovim pratiteljima. 21Abner reče Davidu: ” Ja ću se se dati na okupljanje sveg Izraela kod mog gospodara kralja. Oni će zaključiti jedan savez s tobom i ti ćeš vladati svuda gdje to želiš. “ David pusti otići Abnera i ovaj ode u miru. 22Ali sluge Davidove i Joab vratiše se iz pohoda, donoseći jedan ogroman plijen. Abner ne bijaše više u Hebronu, kod Davida, pošto ga ovaj bijaše pustio otići u miru. 23Kad Joab i sva njegova vojska bijahu došli, rekoše Joabu: ” Abner, sin Nerov, došao je kod kralja i ovaj ga je pustio otići u miru. “ 24Joab dođe kod kralja i reče mu: ” Što si to učinio? Evo Abner je došao kod tebe! Zašto si ga pustio otići tako? 25Ti poznaješ Abnera, sina Nerovog: on je došao obmanuti te, za saznati putove tvoje i sve što ti činiš. “ 26Izišao od Davida, Joab posla izaslanike na trag Abnerov. Oni ga vratiše od žusterne u Siru, a da to David ne zna. 27Kad se Abner bi vratio u Hebron, Joab ga povuce u stranu u unutrašnjost vrata, kao za porazgovarati s njim spokojno. Ondje, on ga smrtno udari u trbuh, za osvetiti krv svojeg brata Azahela. 28Kad David to doznade, on izjavi: ” Ja i kraljevstvo moje nedužni smo zauvijek pred GOSPODOM, za krv Abnerovu, sina Nerova. 29Nek' padne na glavu Joaba i sve obitelji njegove! Nek' ne prestane biti u kući Joabovoj ljudi pogođenih odljevom ili leprom, ili koji drže vreteno, ili koji padaju od mača, ili koji manjkaju kruhom! “ 30To je zbog toga što je on pogubio njihovog brata Azahela u bitci kod Gabaona da Joab i njegov brat Abišaj bijahu ubili Abnera. 31David reče Joabu i svem narodu koji bijaše s njim: ”Rastrgajte svoju odjeću, pripašite si torbe, i ožalite Abnera. “ I Kralj David iđaše iza nosila. 32Ukopaše Abnera u Hebronu. Kralj se rasplaka nad grobom Abnerovim i sav narod proli suze. 33Potom kralj načini jednu tuđžaljku o Abneru. On kaže: ” Da li je trebalo da Abner umre jednom besramnom smrti? 34Tvoje ruke ne bijahu u lancima, ne staviše tvoje noge u okove. Kao sto se pada pred zločincima, ti si pao. “ I sav narod se dade u plač nad njim. 35Sav narod dođe potom uzeti nešto hrane u Davida dok jos bijaše dan. Ali, David načini ovu prisegu: ” Nek' Bog mi učini to i opet tako ako, prije zalaska sunca, ja okusim kruha ili bilo što da jest! “ 36Sav to narod saznade i odobri; isto tako, sve sto je činio kralj nailaziše na odobravanje kod sveg naroda. 37Sav narod i sav Izrael razumješe, onog dana, da ubojstvo Abnerovo, sina Nerova, ne bijaše djelo kraljevo. 38Kralj reče svojim slugama: ” Ne znate li vi da jedan poglavar, jedan veliki čovjek je pao danas u Izraelu? 39Ja, danas, ja sam slab, usprkos kraljevskom pomazanju, a ti ljudi tamo, sinovi Serujaovi, tvrđi su od mene. Ali, nek' GOSPOD vrati zlome prema zlobi njegovoj! “

2Ja ću blagosiljati GOSPODA u svako vrijeme, njegov hvalospjev u ustima neprekidno. 3Ja sam ponosan GOSPODOM; nek' se ponizni raduju slušajući me: 4Veličajte sa mnom GOSPODA, kličimo zajedno njegovo ime. 5Ja tražim GOSPODA, i on mi je odgovorio, on me oslobodio svih mojih užasa. 6Oni koji su gledali prema njemu presretni su, i njihovo lice više ne crveni. 7Jedan je nesretnik pozvao: GOSPOD je čuo i spasio ga svih njegovih pogibli. 8Anđeo GOSPODOV taboruje uokolo onih koji ga se boje, i on ih oslobađa. 9Vidite i ocijenite koliko je GOSPOD dobar. Sretan čovjek kome je on utočištem! 10Bojte se GOSPODA, vi koje je on posvetio jer ništa ne manjka onima koji se njega boje. 11Lavovi poznaju potrebu i glad, ali ništa ne manjka onima koji traže GOSPODA.