Čitanja

1No, poslije toga, Absalom si pribavi jedna kola i konje kao i 50 ljudi koji trcahu pred njim. 2Kralj reče Sivi: ”Sto je to tamo? “ Siva odgovori:” Magarci će služiti kao jahaće živinče kraljevoj obitelji; kruh i plodovi, za hranu mladim ljudima; a vino, kao piće ljudima iscrpljenim u pustinji. “ 3Kralj reče: ”Ali, gdje je sin tvojeg gospodara?“ Siva odgovori kralju: ”Eh dobro, on je ostao u Jeruzalemu, jer si je rekao: Danas, kuća Izraelova vratit će mi kraljevstvo moga oca. “ 4Kralj izjavi Sivi: ” Sva dobra Mefibošetova su od sada tvoja. “ Siva reče: ” Evo me, klanjam se. Ostani mi sklon, moj gospodine kralju. “ 5Kralj David stiže u Bahurim kad jedan čovjek izlazise iz njega. On bijaše iz istog klana kao i kuća Saulova i zvao se Šimej, sin Gerov. Sve dok izlaziše on izricaše kletve. 6On bacaše kamenje na Davida i na sve sluge kraljeve, a ipak, sav narod i svi junaci bijahu s desna i s lijeva Davidu. 7Evo što govoriše Šimej u svojim kletvama: ”Odlazi, odlazi ništarijo krvoločna! 8GOSPOD je dao pasti na tebe svu krv kuće Saulove, na čijem si mjestu postao kraljem. GOSPOD je vratio kraljevstvo u ruke tvojem sinu Absalomu, a tebe evo, u nesreći, jer ti si krvolok. “ 9Abišaj, sin Serujavljev, reče kralju: ” Zašto ovaj crknuti pas proklinje mog gospodina kralja? Pusti me prijeći i ta odsječem mu glavu. “ 10Kralj reče: ”Što ima između mene i vas, sinova Serujavljevih? Ako proklinje i ako mu je GOSPOD rekao: idi prokleti Davida, tko mu može reći: Zašto si to učinio?“ 11David reče Abišaju i svim njegovim slugama: ” Ako moj sin, onaj koji je potekao od mene, hoće moj život, s jačim razlogom je ovaj Benjaminit; pustite ga kleti, ako mu je to GOSPOD rekao. 12Možda će GOSPOD pogledati na moj jad i vratiti mi sreću, umjesto njegovog današnjeg prokletstva.“ 13David nastavi napredovati sa svojim ljudima, dok Šimej napredovaše padinom planine, njemu sa strane, nastavljajući proklinjati i bacati kamenje, sa svoje strane. On je također dizao prašinu. 14Kralj i sva njegova vojska stiže preumorna. Ondje, povratiše dah. 15Absalom i sva vojska ljudi Izraelovih bijahu stigli u Jeruzalem. Ahitofel bijaše s njim. 16Kad Husaj Arkit, prijatelj Davidov, stiže kod Absaloma, Husaj reče Absalomu: ”Živio kralj! Živio kralj!“ 17Absalom reče Husaju: ” Je li to tvoja vjernost prema tvom prijatelju? Zašto ti nisi otišao sa svojim prijateljem? “ 18Husaj reče Absalomu: ” Ne. Onoga koga je izabrao GOSPOD, kao i sav narod i svi ljudi Izraela, to je onome žiji ja hoću biti i s kim hoću ostati. 19Na drugom mjestu, koga ću ja služiti? Nije li to njegov sin? Isto kao što sam bio u službi tvojeg oca, ja ću biti u tvojoj službi. “ 20Absalom reče Ahitofelu: ” Savjetujte se međusobno o tome što nam je činiti. “ 21Ahitofel reče Absalomu: ” Pođi kod suložnica tvojeg oca koje je ostavio čuvati kuću.Tako će sav Izrael saznati da si se učinio nepodnošljivim ocu svome i ruka svih tvojih pristaša bit će time ojačana. “ 22Digoše za Absaloma jedan šator na terasi i Absalom iđaše k svim suložnicama svojeg oca pred očima sveg Izraela. 23Savjeti koje davaše Ahitofel u ono vrijeme imadoše vrijednost proročanstva. Takvi bijahu svi savjeti Ahitofelovi, kako za Davida tako i za Absaloma. 24Bijaše tu također Sadok, i s njim svi leviti noseći zavjetni kovčeg Božji: oni odloziše kovčeg Božji, a Abijatar se uspe sve dok sav narod koji bijaše izišao iz grada ne bi prošao. 25Kralj reče Sadoku: ” Donesi kovčeg Božji u grad. Ako mi je GOSPOD sklon, on će me ponovo dovesti i dopustiti mi vidjeti ga ponovo, kao i njegovo boravište. 26Ali, ako on izjavi: ja te neću, nek' mi učini što mu se sviđa! “ 27Kralj reče svećeniku Sadoku: ” Vidiš li ti? Vrati se u miru u grad. Tvoj sin Ahimas, i Jonatan, sin Abiatarov, vaša dva sina su s vama. 28Gledajte, ja ću se zadržavati u prijelazu pustinje, sve dok mi vaša riječ ne donese novosti. “ 29Sadok i Abiatar odnesoše dakle kovčeg Božji u Jeruzalem i tu ostadoše. 30David se uspinjase usponom Maslina, on se uspinjaše plačući; imao je glavu zastrtu i hodaše bosonog. Sav narod koji ga pratiše imaše zastrtu glavu. Oni se uspinjaše plačući. 31Dođoše reći Davidu: ” Ahifotel je među urotnicima, s Absalomom. “ David reče: ” Ja te molim, GOSPODE, učini ludima savjete Ahitofelofe! “ 32David stiže na vrh, ondje gdje se klanja pred Bogom, kad dođe njemu u susret Husaj Arkit, razderane tunike i glave pokrivene zemmljom. 33David mu reče: ” Ako ti pređeš sa mnom, ti ćeš biti na mom trošku. 34Ali, ako se vratiš u grad i kažeš Absalomu: ja ću biti tvoj sluga, o kralju; donedavno ja bijah sluga tvojem ocu; eh dobro, sada ja sam tvoj sluga tada ćeš ti moći osujetiti Ahitofelove savjete. 35I nećeš li ti ondje imati uza se svećenike Sadoka i Abiatara? Sve što budeš čuo o kući kraljevoj, ti ćeš izvijestiti svećenicima Sadoku i Abiataru. 36Oni imaju ondje uza se svoja dva sina: Ahimasa za Safoka i Jonatana za Abiatara. Vi će te mi prenijeti njihovim posredstvom sve što budete čuli govoriti. “ 37A Husaj, prijatelj Davidov, vrati se u grad, u času kad je Absalom ulazio u Jeruzalem.

2Ti si pokazao svoju ljubav za svoju zemlju, GOSPODE! Ti si vratio zarobljenike Jakovljeve; 3ti si uklonio grješku tvog naroda, ti si pokrio sav njegov grijeh. 5Vrati nas, Bože spasitelju naš! Odreci se svoje zlohotnosti prema nama. 6Hoćeš li ti uvijek biti razljućen protiv nas, produžavajući svoj gnjev iz vijeka u vijekđ 7Nisi li ti taj koji će se vratiti da nama daÔ živjeti i koji će biti radost svojem pukuđ 8Pokaži nam svoju vjernost, GOSPODE, i daj nam svoj spas.