Čitanja

1Bijaše jedna glad u vrijeme Davidovo, tri uzastopne godine. David uzmoli GOSPODA i GOSPOD reče: ”To pogađa Saula i tu krvoločnu kuću, jer je dao pogubiti Gabaonite.“ 2Kralj sazva Gabaonite i govoriše im. Gabaoniti ne činiše dio sinova Izraelovih, već su se primili s prezivjelim Amoritima. Sinovi Izraelovi se bijahu obvezali spram njih prisegom; Ipak, Saul, u svojoj pretjeranoj gorljivosti za sinove Izraelove i Judine, bijaše tražio kako ih pobiti. 3David dakle izjavi Gabaonitima: ” što trebam ja učiniti za vas i kako mogu nadoknaditi da biste vi blagoslovili baštinu GOSPODOVU? “ 4Gabaoniti mu rekoše: ” Mi nemamo sa Saulom i kućom njegovom jedan posao oko srebra i zlata. Mi nemamo nikoga za usmrtiti u Izraelu. “ 5On reče: ” Što god da kažete ja ću izvršiti za vas. “ Oni rekoše kralju: ” čovjek koji nas je htio uništiti i koji nas je već vjerovao uklonjenima iz sveg područja Izraelovog, 6da nam izruči sedam svojih potomaka, i mi ćemo ih raščetvoriti pred GOSPODOM u Givei Saulovo, izabranika GOSPODOVA. “ Kralj reče: ” Ja ću ih izručiti. “ 7Ali, kralj poštedi Mefibošeta, sina Jonatanova, sina Saulova, radi prisege GOSPODOM koja bijaše između njih, između Davida i Jonatana, sina Saulova. 8Kralj dakle uze dva sina Rispina, kćeri Ajine, koje bijaše rodila Saulu, Armonija i Mezfibošeta, i pet sinova Mikalinih, kćeri Saulove, koje ona bijaše rodila Adrielu, sinu Barzilaja iz Mehola, 9i izruči ih Gabaonitima, koji ih raščetvoriše pred GOSPODOM. Oni padoše svih sedam zajedno. Usmrtiše ih na prvi dan žetve, u početku žetve ječma. 10Rispa, kćer Ajina, uze jednu torbu, koju prostiraše na stijenu, od početka žetve sve dok voda ne pade na njih s neba. Ona ne dopusti pticama nebeskim spustiti se na njih tijekom dana, kao ni zvijerima divljim tijekom noći. 11Obavijestiše Davida o tome što bijaše učinila Rispa, kćer Ajina, suložnica Saulova. 12David ode preuzeti kosti Saulove i one sina njegovog Jonatana, od građana Javeša iz Galada, koji ih bijahu odnijeli s polja Bet-Seana, gdje ih Filistinci bijahu objesili, u dan kad Filistinci bijahu ubili Saula u Gilboau. 13On odnese odande kosti Saulove i njegovog sina Jonatanai prikupiše kosti pogubljenika. 14Pokopaše se kosti Saula i sina njegovog Jonatana u zemlji Benjaminovoj, u Sela, u grobu Kišovom, njegovog oca. Dakle bi učinjeno sve što kralj bijaše zapovjedio. Poslije toga, Bog se pokaza milostiv prema zemlji. 15Bijaše još jedan boj između Filistinaca i Izraela. David i njegove sluge s njim siđoše bojevati s Filistincima. David se osjećaše umornim. 16Jišbibenov, koji pripadaše potomcima Harafaovim, koji imaše jednu sulicu tesku 300 sikala, težine bronce, i koji bijaše opremljen novim, govoriše da će ubiti Davida. 17Ali Abišaj, sin Serujavljev, mu dođe u pomoć i smrtno udari Filistinca. Ljudi se Davidovi zaklinjaše govoreći: ” Ti više nećeš izlaziti s nam u boj da se ne bi ugasila svjetiljka Izraelova. “ 18Poslije toga, bijaše još jedan boj protiv Filistinaca u Govu. To je onda kad je Šibekaj iz Huša potukao Safa, jednog od potomaka Harafaovih. 19bijaše još jedan boj protiv Filistinaca u Gobu. Elhanan, sin Jare-Oregimla, iz Betlehema, udari Golijata iz Gata, koji imaše koplje od drveta jednako gredi s tkalačkog stana 20bijaše još jedna bitka u Gobu. Bijaše jedan prvak koji je imao po šest prstiju na rukama i na nogama, 21On baci izazov Izraelu. A Jehonatan, sin Šimeavljev, brat Davidov, ga ubi. 23Ta četvorica bijahu potomci Harafavljevi, u Gatu, i oni padose pod udarcima Davida i njegovih slugu.

1Pjevajte GOSPODU jednu pjesmu novu, Pjevajte GOSPODU, zemljo cijela; 2Pjevajte GOSPODU, blagoslovite ime njegovo! Proglašavajte njegov spas iz dana u dan; 3oglašavajte njegovu slavu među neznabošcima, njegova čuda među svim narodima! 7Dajte GOSPODU, obitelji narodne; dajte GOSPODU slavu i snagu; 8dajte GOSPODU slavu imena jegovog. Donosite svoje milodare, uđite u njegove trijemove; 9poklonite se pred GOSPODOM, kad bljesne njegova svetost; drhtite pred njim, zemljo cijela. 10Govorite među narodima: ” GOSPOD je kralj. Da, svijet ostaje postojan, neoboriv. On sudi narodima s pravednošću.“