Čitanja

1Nesreća, onima koji smišljaju zlodjelo i koji snuju zlo na svojim krevetima! U osvit dana, oni ga izvršavaju, jer oni za to imaju moć. 2Hlepe li za poljima, oni ih ukradu, kućama, oni ih dograbe. Oni zgrabe vlasnika i njegovu kuću, čovjeka i njegovu baštinu. 3To je zašto, ovako govori GOSPOD: Evo ja smišljam protiv tih ljudi jednu nevolju; vi iz nje nećete moći izvući svoje vratove, ni hoditi podignute glave, jer to će biti vrijeme nevolje. 4U onaj dan, izbacit će se jedan pogrdan spis protiv vas, zapjevat će se jedna tužbalica - što je već učinjeno -, reći će se: ” Mi smo potpuno uništeni. Otuđuje se dio mog naroda. Kako se to zbilo da su mi ga oduzeli? Između pobunjenika, dijele se naša polja. “ 5To je zašto ti nećeš imati nikog za izmjeriti jedan dio u saboru GOSPODOVOM. 6Ne buncajte, buncaju oni; Ne treba buncati na način: Ne, uvreda se neće udaljiti. 7To bi bilo rečeno, kućo Jakovljeva? Strpljivost GOSPODOVA je li pri kraju? Je li to njegov način postupanja? Njegove riječi nisu li dobrohotne za onoga koji hodi pravo?“ 8Jučer, moj se narod uspravio protiv neprijatelja jednog; iznad tunika, vi navlačite ogrtač onima koji, u povratku rata, prolaze u svoj sigurnosti. 9Žene mog naroda, vi protjeravate, svaku, iz kuće koju ona je voljela. Njihovoj djeci vi zauvijek otimate čast koja dolazi od mene. 10Dignite se, pođite; nije više čas za odmor. Svojom nečistoćom, ti izazivaš uništenje, a uništenje bit će bolno. 11Ima li jedan čovjek koji trči za vjetrom i recitirajući laži: ” Za vino i piće jako, ja ću buncati u tvoju korist“; tada, bi on bio propovjednik onog naroda tamo. 12Ja ću te prikupiti, Jakove, u cijelosti, ja ću ujedniti ostatak Izraelov. Ja ću ih staviti zajedno, kao ovčice iz Bosre, kao jedno stadu u sred njegovog pašnjaka. I od njih će izići graja ljudska. 13On se uspeo pred njima, onaj koji otvara brešu; oni su otvorili brešu; oni su prošli jedna vrata; oni su izišli kroz njih; kralj je prošao pred njima, GOSPOD, na njihovom čelu.

1GOSPODE, ti si me pretražio i ti me poznaješ, 2ti poznaješ moje lijeganje i moje ustajanje; iz daleka ti razabireš moje naume; 3ti nadzireš putove moje i moje sklonište, i svi su ti moji putovi bliski. 4Riječ još ne bude na mojem jezika, a već , GOSPODE, ti ju poznaješ. 5Pozadi i ispred, ti me izbliza stežeš, polažeš ruku na mene. 6Milosrdno poznavanje koje me nadilazi, tako visoko da ga ja ne mogu dosegnuti! 7Kamo mi je otići, za biti daleko od tvog daha, Kamo mi je pobjeći, za biti daleko od tvog licađ 8Ja se uspeh u nebo, kad evo te! Ja zalegoh u pakao, kad evo te! 9Ja uzeh krila zore za stanovati preko mora, 10i ondje još, tvoja me ruka vodi, tvoja me desnica drži. 13Ti si taj koji je stvorio moja križa; ti si me sklonio u krilo materino. 14Ja priznajem da sam jedno istinsko čudo, tvoja su djela čudesna: da, ja to zaista priznajem.