Čitanja

1Ako se ti vratiš, Izraele proročanstvo GOSPODOVO, to sam ja kome se ti trebaš vratiti. Ako ti ukloniš svoje gadosti ispred mojeg lica, tad ti nećeš više skitati. 2Ako ti prisegneš: ” života mi GOSPODOVOG! u istini, u pravu i pravednosti, tad će se pogani blagosloviti u njegovo ime; on je taj kojeg će hvaliti. 3Ovako govori GOSPOD Judinim ljudima i žiteljima Jeruzalema: Iskrčite svoje polje, ne sijte među šibljem! 4Budite obrezani za GOSPODA, uklonite prepucije s vašeg srca, ljudi Jude i žitelji Jeruzalema! Inače će moja srdžba šiknuti kao vatra jedna, ona će pržiti, a da ju nitko ne može ugasiti, zbog vaših nastranih postupanja. 5Načinite jedan proglas u Judi, dajte da se čuje u Jeruzalemu, recite: Zvonite rogom po zemlji! Vičite na glas, recite: Skupite se za ući u tvrda mjesta. 6Podignite barjak prema Sionu! Idite u zaklon! Ne zaustavljajte se na putu! Nesreća je to koju ja dovodim sa sjevera, jedan vezliki užas! 7Lav se uspinje iz svoje guštare; uništavatelj pogana se stavlja na put, on izlazi iz svojeg kraja da bi pretvorio tvoju zemlju u pustoš: tvoji će gradovi biti spaljeni, ispražnjeni od svojih žitelja. 8Zbog toga, odjenite kostrijet! Plačite! Urličite! Ne, ona se ne okreće od nas, srdžba GOSPODOVA. 9Tog dana čak proročanstvo GOSPODOVO, ona će nestati, smjelost kraljeva i ministara; svećenici su preneraženi, proroci, poraženi. 10Ja rekoh: ” Ah! Gospodine Bože, ti si dobro prevario ovaj narod i Jeruzalem govoreći: Imat ćete vi mir®A mač nam oduze život.“ 11U onaj čas, reći će se puku i Jeruzalemu: Jedan užareni vjetar na stazama, u pustinji, na cesti je prema mom puku, ne za vijati, ne za počistiti: 12jedan vjetar pun snage dolazi mi odozdo. Sada, kad je moj red, ja ću izgovoriti svoje odluke protiv njih. 13Kao oblaci, on se uspinje u napad, njegova su kola jednaka uraganu, njegovi konji, okretniji od lešinara. Jadni mi! Mi smo opustošeni. 14Operi svoje srce od sve zlobe, Jeruzaleme, da bi bio oslobođen. Kad će otići od tebe, tvoje zlokobne misli? 15Od Dana, čini se jedna objava; s planine Efraimove, objavljuje se jedna pokora. 16Upozorite narode, pokrenite protiv Jeruzalema! Opsjedatelji dolaze iz jedne daleke zemlje, oni daju glas protiv gradova Jude. 17Kao kakvi čuvari polja, oni naviru protiv nje odasvuda. Ja sam taj protiv koga je ona pobunjena proročanstvo GOSPODOVO. 18Tvoje ponašanje, tvoji postupci zavrijeđuju ti to. To je plod tvoje zlotvornosti, sigurno, to je gorčina! To te udara po sred srca. 19Moj trbuh! Moj trbuh! Ja se uvijam od bolova! Stijenke mojeg srca! To je metež u meni, ja ne mogu ušutjeti, jer ja primijećujem bojnu trubu, bojni poklič: hura! 20Kriči se:” Opustošenje na užas! “ Da, sva je zemlja opustošena. Iznenada moje taborište opustošeno je, u jedan tren, moji šatori. 21Sve do kad ću ja gledati barjak, slušati bojnu trubu? 22Da, moj narod je glup; oni me ne poznaju. to su ograničena djeca; oni ništa ne mogu razumjeti. Oni su vješti činiti zlo; činiti dobro, oni to ne znaju. 23Ja pogledah zemlju: on je pusta i prazna; nebo: svjetlost je otud nestala. 24Ja pogledah planine: one se tresu; sva brda su zaljuljana. 25Ja pogledah: nema više čovjeka i sve su ptice pobjegle. 26Ja pogledah: zemlja vrtova jedna je pustinja, svi su gradovi popaljeni od GOSPODA, njegovim žestokim gnjevom. 27Ovako govori GOSPOD: Sva zemlja postaje pustoš, ipak ja neću načiniti potpunu pustoš. 28Zato je zemlja u žalosti, a, gore, nebo se smračuje, jer sam ja zapovjedio, što sam skovao jedan naum; ja neću zanijekati i ja neću uzmaknuti. 29U buci konjice i strijelaca, sav je grad pobjegao. Prodire se u šipražje: uspinje na stijene. Svi su gradovi napušteni, više ih nitko ne nastanjuje. 30Ali ti, što ti činiš? Ti se odijevaš skerletom, ti se kitiš zlatnim uresima, ti izdužuješ svoje oči crnilom. Uzalud se ti praviš zavodnicom, tvoji su te ljubavnici prezreli, oni se na smrt ljute protiv tebe. 31Ja čujem kao žalbe jedne žene u poslu, kao krikove strijepnje jedne mlade majke: krikove ljepotice Sionske koja se guši, koja pruža ruke: Siroti moji! Ja sam na izdisaju nasuprot ubojicama.

1Bože, čuvaj me, jer ja sam od tebe načinio utočište svoje. 2Ja kažem GOSPODU: ”Ti si GOSPOD! Ja nemam veće sreće od tebe! “ 5GOSPODE, ti baštino moja i moj udjelu iz kupe, moj udes u tvojoj je ruci. 7Ja blagosiljam GOSPODA koji me savjetuje, čak i noću, moja me savjest upozorava. 8Ja neprekidno imam GOSPODA pred sobom, kada je meni s desna, ja sam neoboriv. 11Ti mi pokazuješ stazu životnu; radost poskakuje blizu tvojeg lica, tebi s desna, vječne naslade. Kategorija:Psalmi