Čitanja

1Gdje se riječ GOSPODOVA upućuje Jeremiji povodom suše 2Juda je u žalosti, njegova trgovišta propadaju, ona su turobna, porušena i uzdiže se zapomaganje iz Jeruzalema. 3Plemeniti šalju sitni puk na tlaku po vodu: kad stignu k lokvama, ne nalaze više vode; vraćaju se, posuđa praznog, smeteni, zabezeknuti, zaprepašteni; 4Zbog zemlje raspucane usljed nedostatka kiše, seljaci su smeteni, zaprepašteni; 5a, u prirodi, košuta se porađa i odlazi, jer nema više zelenila, 6Divlji magarci zaustavljaju se po grebenima, njuše zrak kao šakali; njihove se oči iscrpljuju u potrazi za jednom barem travkom, koje nema više. 7Ako li naši grijesi svjedoče protiv nas, uradi, GOSPODE, za čast imena svog. Da, mi ne prekidamo nijekati tebe, spram tebe, mi smo grješni. 8Nado Izraelova, ti, koji spašavaš u vrijeme zebnje, zašto se ponašaš kao stranac u zemlji, kao jedan putnik koji se svraća s puta za provesti noć. 9Zašto se ponašaš kao pokoleban čovjek, kao jedan junak koji više ne može spašavati? Ipak, GOSPODE, ti si u sred nas, tvoje je ime bilo proglašeno nad nama: ne napuštaj nas! 10Ovako govori GOSPOD tom narodu: ”Da, oni vole skitati, oni ne nadziru svojih postupaka.“ Jer ne gode GOSPODU, on ih sada podsjeća na njihovu nastranost, on kažnjava njihove grješke. 11GOSPOD mi kaže: ” Ne posreduj u korist ovog pogana, ne poželi njemu sreću! 12Ako li poste, ja ne slušam njihovu žalbu. Ako mi ponude holokauste i milodare, to mi ne godi. Mačem, glađu i kugom ja ću ih istrijebiti. “ 13Ja kažem: ” Ah! Gospodine BOžE, ali proroci im govore: Vi nećete vidjeti mača, i glad vas neće iznenaditi; ja ću vam na ovom mjestu dati jedno sigurno blagostanje. “ 14GOSPOD mi odgovori: ” Lažno je to što proroci prorokuju u moje ime; ja ih nisam poslao, ja im nisam ništa iskao, ja im nisam govorio. Lažna viđenja, proricanja, priviđenja, izmišljena otkrića, to je njihova proročka poruka! “ 15Zato ovako govori GOSPOD: ” Za ono što je od proroka koji prorokuju u moje ime, a da ih ja nisam poslao: iako oni tvrde da mač ni glad neće iznenaditi ovu zemlju, u stvari će putem mača i gladi ti proroci nestati. 16A, ljudi kojima oni prorokuju prekrit će uličice Jeruzalema zbog gladi i mača: nikog oni neće imati da ih ukopa, njih, njihove žene, njihove sinove, njihove kćeri. Tako ću ja na njih sasuti njihovu zloću. “ 17Ti ćeš mi izreći ove riječi: Moje se oči tope u suzama, noć i dan, bez prekida: jedna velika nevolja je slomila djevicu, moj narod. 18Ako odem u polja, evo žrtava mača; ako li se vratim u grad, evo onih koje muči glad. Proroci i svećenici prelaze zemljom, a da više ništa ne razumiju. 19Jesi li ti prokleo Judu, je li ti se ogadio Sion? Zašto nas udariti jednim neizlječivim zlom? Mi smo očekivali zdravlje, ali ničeg dobrog, čas kad bismo ozdravili, ali je strah taj koji dolazi! 20GOSPODE, mi smo svjesni svoje krivnje, i iskvarenosti naših otaca: da, mi smo grješni spram tebe. 21Za čast tvojeg imena, ne budi prezriv, ne ponizi prijestolja svoje slave! Podsjeti se saveza s nama, ne zaniječi ga! 22Među besmislenosti pogana, ima li ih koji čine da pada kiša? Bit će li to nebesa koja daju padaline? Nisi li ti taj koji je GOSPOD naš Bog? Mi te očekujemo, jer ti si taj koji sve to čini.

4Upoznaj me sa svojim putovima, GOSPODE; pouči svojim cestama. 5Daj mi putovati prema tvojoj istini i pouči me, jer ti si Bog koji me spašava. Ja te čekam sve ove duge dane. 6GOSPODE, misli na nježnost i pouzdanost koju si mi oduvijek pokazivao! 7Ne misli na moje grijehe iz mladosti ni na moje grješke; misli na mene u pouzdanosti svojoj, zbog dobrote svoje, GOSPODE. 8GOSPOD je tako dobar i tako pravedan da pokazuje putove grješnicima. 9On daje poniznima ići prema pravdi i poučava ponizne putu svome.