Čitanja

1Proglas kojim bi zadužen prorok Habakuk u jednom viđenju. Prvi prorokov poziv Bogu 2Dokle sve GOSPODE, moj poziv u pomoć nije se uzdizao? Ti ne slušaš. Ja ti kričim o nasilju, ti ne spašavaš. 3Zašto mi pokazuješ udes, prihvaćaš li ti predstavu tlačenja? Nasuprot meni ničeg drugog do pustošenja i nasilja; ima li jedna parba, grdnja prevladava. 4Dakle, zakon se ukrutio, a pravo ne vidi više dana. Kad opaki može vezati pravednog, tada, pravo koje izlazi na dan izopačeno je. 5Gledajte predstavu među narodima, nek' vas prođu srsi! Jer, od sada netko prelazi na djela, a vi ne povjerujte kad vam priopće to! 6Jer, evo mene! Ja ću iskrsnuti Kaldejce, taj neumoljivi i nemilosrdni narod koji prolazi širom zemlje za prisvojiti sebi boravišta koja nisu njegova. 7On je zastrašujući i grozan, on sam utemeljuje svoje pravo i svoju prevlast. 8Njegovi su konji hitriji od leoparda, oni imaju više oštrine no noću vuci. Njegovi se konjanici šire, njegovi konjanici dolaze iz daleka, oni lete kao orao koji se sunovraćuje na svoj plijen. 9Sve na silu, evo ga kako dolazi, lica ustremljenog prema naprijed; on je nakupio zarobljenika kao pijeska. 10On je taj koji se ruga kraljevima. Prinčevi su igračka za njega. On je taj koji se poigrava sa svakom utvrdom: da bi ju uzeo on podiže nasip zemljani. 11To je dakle duh se promijenio. On je zanemario i skrivio; onaj tamo, njegova snaga je njegov bog! 12Nisi li ti koji, od iskona, je GOSPOD, moj Bog, Moj Svetac? Mi nećemo umrijeti! GOSPODE, ti si ga postavio za suđenje; Stijenu, ti si ju učvrstio za podsjećanje na zapovijed. 13Ti imaš oči suviše čiste za vidjeti zlo, ti ne možeš prihvatiti prizore tlačenja; zašto ti tada prihvaćaš prizor lopova. šutiš kad opaki proždire pravednijeg od sebe? 14Ti stvaraš od sada ljude prema slici morskih riba, onog što vrvi bez svog gospodara: 15onaj tamo sve ih hvata udicom, on ih vadi mrežom, skuplja ih u koču. Tada, on je radostan, on kliče, 16tada, on nudi jednu žrtvu svojoj mreži, tamjana svojoj koči, jer one su nabubrene za njega jednim obilnim dijelom, jednom izdašnom hranom. 17Tada, hoće li on isprazniti svoju mrežu, da pobija još naroda bez predaha i bez milosti?

2Bože, ti si moj Bog! Od jutra ja te žudim; moja duša žeđa za tobom; moje tijelo vene kraj tebe, u jednoj sasušenoj zemlji, iscrpljenoj, bez vode. 3Da, ja sam te promatrao u svetištu gledajući tvoju snagu i tvoju slavu; 4tvoja vjernost valjajući više no život, moje su te usne slavile. 5Da, ja ću tebe blagosiljati cijelim trajanjem mog života, i tvojem imenu, ja ću podizati ruke. 6Kao mašću i uljem, ja ću se nasititi, i radošću na usnama, moja usta pjevat će hvalospjeve. 8Jer ti si bio moja pomoć, u sjeni tvojih krila ja sam kliktao od radosti. 9Ja sam se privrgao k tebi svom svojom dušom, i tvoja me desnica pridržava.