Čitanja

22Isus obveza učenike uspeti se u lađu i otići prije njega na drugu obalu, dok on otpuštaše mnoštvo. 23Nakon što je otpusti mnoštvo, on se uspe u planinu za moliti se podalje. Večer je pala, on bijaše ondje, sam. 24Lađa se već nalaziše više stotina metara udaljena od obale; ona bijaše zapljuskivana valovima, budući da je puhao suprotan vjetar. 25Pod konac noć, on dođe k njima hodaj ući iznad mora. 26Videći ga hodati iznad mora, učenici biše izluđeni: » To je jedno priviđenje«, govoriše oni, i od straha, su zavikali. 27Ali, on im smjesta progovori: » Pouzdanja, to sam ja, ne bojte se! « 28Obraćaj ući mu se, Petar mu reče: » Gospodaru, ako si to zbilja ti, zapovjedi mi da dođem k tebi ponad vode. « 29» Dođi «, reče on, I Petar, sišavši iz lađe, hodaše iznad vode i ode k Isusu. 30Ali, opažaj ući vjetar, on se preplaši, i prodera se: » Gospodaru, spasi me! 31Isus smjesta pružajući ruku zgrabi ga govoreći mu: » Čovječe malovjerni, zašto si posumnjao? « 32I kad su ušli u lađu vjetar se stiša. 33Oni koji bijahu u lađi pokloniše se pred njim i rekoše mu: » Uistinu, ti si Sin Božji! «