Čitanja

1O dolasku našeg Gospodina Isusa Krista i našeg okupljanja kod njega, mi vas to molimo, braćo: 2ne izgubite brzo glavu niti se užasavajte zbog jednog proročkog otkrovenja, jednim govorom ili pismom predstavljenim kao dolazećim od nas, i što bi vas uvjeravalo da je dan Gospodinov stigao. 3Nek' nitko vas ne zavede na bilo kakav način. Najprije treba doći otpadništvo i da se otkrije Čovjek bezbožnosti, Sin propasti, 4onaj koji se uspravlja i diže protiv svega što se zove bog ili što se obožava, dotle da zasjedne osobno u templ Božji i da proglasi da je on Bog. 5Ne sjećate li se vi da sam ja vama govorio o tome kad sam još bio uz vas? 6A sada, vi znate ono što njega zadržava, da ne bude otkriven prije svog vremena. 7Jer, tajna bezbožnosti je već na djelu; dostaje odstraniti ono što ju zadržava do sada. 8Tad će se otkriti Bezbožnik, kojeg će Gospodin Isus uništiti dahom svojih usta i bljeskom svojeg dolaska. 9Što se tiče dolaska Bezbožnikovog, označenog djelatnošću Sotoninom, on će se pokazati svim vrstama moćnih djela, čuda, čuda prijevare 10i putem svih zavođenja nepravde za one koji propadaju, zato što nisu primili ljubav istine koja bi ih bila spasila. 11Zato je njima Bog poslao jednu moćnu zabludu koja ih je navela povjerovati u laž, 12da budu osuđeni svi oni koji nisu vjerovali u istinu već su našli zadovoljstvo u nepravdi. 13Glede nas, mi neprekidno trebamo zahvaljivati Bogu za vas, braćo ljubljena u Gospodinu, jer, Bog je vas izabrao od početka, da budete spašeni po Duhu koji posvećuje i po vjeri u istinu. 14Na ovo vas je on pozvao po našem Evanđelju, posjedovati slavu našeg Gospodina Isusa Krista. 15Tako dakle, braćo, stojte dobro i odlučno čuvajte običaje koje smo vas mi naučavali, živim glasom ili pismom. 16Nek' naš Gospodin Isus Krist, on sam i Bog naš Otac, koji su nas voljeli i dali nam, milošću, jednu vječnu utjehu i dobru nadu, 17vas utješe i učvrste u svemu onome što činite i sve ono što kažete za dobro.

1GOSPODE, ti si me pretražio i ti me poznaješ, 2ti poznaješ moje lijeganje i moje ustajanje; iz daleka ti razabireš moje naume; 3ti nadzireš putove moje i moje sklonište, i svi su ti moji putovi bliski. 4Riječ još ne bude na mojem jezika, a već , GOSPODE, ti ju poznaješ. 5Pozadi i ispred, ti me izbliza stežeš, polažeš ruku na mene. 6Milosrdno poznavanje koje me nadilazi, tako visoko da ga ja ne mogu dosegnuti! 7Kamo mi je otići, za biti daleko od tvog daha, Kamo mi je pobjeći, za biti daleko od tvog licađ 8Ja se uspeh u nebo, kad evo te! Ja zalegoh u pakao, kad evo te! 9Ja uzeh krila zore za stanovati preko mora, 10i ondje još, tvoja me ruka vodi, tvoja me desnica drži. 13Ti si taj koji je stvorio moja križa; ti si me sklonio u krilo materino. 14Ja priznajem da sam jedno istinsko čudo, tvoja su djela čudesna: da, ja to zaista priznajem.