Čitanja

1Da, sve ovo, ja sam uzeo u srce, i evo što sam sve iskušao: to je da pravednici, mudraci i njihovi radovi su u rukama Božjim. Ni ljubav, ni mržnju, čovjek ne poznaje, sve to njega pretječe; 2sve je isto za sve, jedna istovjetna sudbina pripada i pravednom i opakom, dobrom i čistom kao i nečistom, onom koji žrtvuje i onom koji ne žrtvuje; ona je za dobrog kao i za grješnika, onoga koji priseže kao i onoga koji se plaši prisezati. Jedno je zlo u svemu što se čini pod suncem kao i jedna istovjetna sudbina za sve; isto tako srce sinova Adamovih puno je zlobnosti, ludost je u njihovom srcu tijekom njihovog života, a poslije, odlazi se k mrtvima. 4Naime, tko će biti najmiliji? Za sve žive, ima jedna sigurna stvar: jedan živ pas vrijedi više no mrtav lav. 5Jer živi znaju da će umrijeti; ali, mrtvi ne znaju uopće ništa; za njih, nema više nagrade, jer, njihovo je sjećanje zaboravljeno. 6Njihove ljubavi, njihove mržnje, njihove ljubomore već su propale; oni nikad više neće imati dijela u svemu onom što se čini pod suncem. Uživati život kao jedan dar Božji 7Idi, radosno jedi svoj kruh i pij dobre volje svoje vino, jer je Bog već primio tvoja djela. 8Nek' tvoja odjeća uvijek bude bijela i nek' ulja ne manjka na glavi tvojoj. 9Kušaj život sa ženom koju voliš tijekom svojeg ispraznog postojanja, pošto ti je Bog dao pod suncem sve tvoje dane ispraznim; jer, ondje je tvoj dio u životu i u radu koji obavljaš pod suncem. 10Sve što se tvoja ruka nađe sposobna učiniti, učini to svojim vlastitim snagama; jer nema ni djela, ni zbroja, ni znanja , ni mudrosti u boravištu mrtvih kamo ćeš ti otići. 11Ja vidim još pod suncem da trka ne pripada najsnažnijima, ni bitka najjačima, ni kruh najmudrijima, ni bogatstvo najpametnijima, ni naklonost najučenijima, jer svima njima dođu čas i nevolja. 12Naime, čovjek ne poznaje svoj čas bolje no riba koja se dade uloviti u mrežu nesreće, nego vrabci uhvaćeni u zamku. Tako su i sinovi Adamovi ulovljeni nesrećom kad ona padne na njih iznenadno. 13Ja sam još vidio pod suncem, u stvari mudrosti, jednu važnu stvar, vlastitim očima. 14Bijaše jedan mali grad, malobrojan žiteljima. Jedan veliki kralj pođe na njega, opasa ga i diže protiv njega jednu veliku opsadu zasjedu. 15Nađe se tu jedan sirot, ali mudar čovjek; on spasi grad svojom mudrošću, ali nitko se ne sjeti tog siromaha. 16Tad rekoh, ja: bolja je mudrost nego sila, ali mudrost siromašnog je prezrena a njegove riječi nisu saslušane. 17Riječi mudraca se čuju u tišini, bolje nego krici jednog vladara među bezumnima.. 18Više vrijedi mudrost nego bojni stroj, ali samo jedan nevježa poništi mnogo dobrog.

1Kad se vrati GOSPOD s duhovima Siona, mi smo vjerovali da sanjamo. 2Tada naša usta bijahu puna smijeha a naš jezik klicaše svoju radost ; tada se govoriše među narodima: ” Za njih GOSPOD je učinio veliko! “ 3Za nas GOSPOD je učinio veliko i mi bijasmo radosni. 4GOSPODE, vrati se s našim uhićenicima, kao potoci Negeva. 5Tko je posijao u suzama žanje u radosti! 6On odlazi, on odlazi plačući, natovaren vrećom sjemena. On se vraća, on se vraća s radošću, natovaren snopovima. Kategorija:Psalmi