Čitanja

1Tad Bildad iz Šuaha uze riječ 2Hoćeš li ti uvijek jednako ponavljati riječima koje ispuhuju oluju? 3Bog da li iskrivljuje pravo? Moćni iskrivljuje li pravdu? 4Ako su tvoji sinovi griješili protiv njega, on ih je izručio moći njihovog zločina. 5Ako li ti tražiš Boga, ako li ti preklinješ Moćnoga, 6ako si ti častan i prav, on će bdjeti nad tobom i preporoditi te u tvojoj pravednosti. 7A tvoji počeci imat će malo toga pokraj tvoje blistave budućnosti. 8Ispitaj dakle, pokoljenja nekadašnja, budi obazriv s iskustvom njihovih predaka. 9Mi smo tek od jučer, mi ne znamo ništa, jer naši su dani samo jedna sjena na zemlji. 10Ali oni će te poučiti i govorit će ti, i iz svojih sjećanja izvući će ove misli: 11» Rogoz raste li izvan močvare, trska može li rasti bez vode? 12Još u cvatu, i da ju se ne bere, prije svake trave ona se sasuši. « 13Takav je udes onih koji zaboravljaju Boga; nada će bezbožnika propasti, 14njegovo će samopouzdanje biti jer njegovo osiguranje je samo paukova mreža. 15Osloni li se na svoju kuću, on se poljulja. ako ju čvrsto uhvati, ona ne odoli. 16Evo ga punog soka pod suncem, iznad vrta on širi svoje grane. 17Njegovo se korijenje isprepliće u šljunku, on istražuje udubine u stijenama. 18Ali, ako se iščupa iz svog ova to zaniječe: » Ja te nikad nisam vidjela!« 19Vidi, to su tamo radosti njegovog udesa, i iz te prašine jedan drugi će niknuti. 20Vidi, Bog ne prezire poštenog niti potpomaže zlodjelnike. 21On će ispuniti tvoja usta smijehom i tvoje usne pokličima. 22Tvoji će neprijatelji biti pokriveni sramom, a šatora opakih neće ni biti više.

1GOSPODE, ti si me pretražio i ti me poznaješ, 2ti poznaješ moje lijeganje i moje ustajanje; iz daleka ti razabireš moje naume; 3ti nadzireš putove moje i moje sklonište, i svi su ti moji putovi bliski. 4Riječ još ne bude na mojem jezika, a već , GOSPODE, ti ju poznaješ. 5Pozadi i ispred, ti me izbliza stežeš, polažeš ruku na mene. 6Milosrdno poznavanje koje me nadilazi, tako visoko da ga ja ne mogu dosegnuti! 7Kamo mi je otići, za biti daleko od tvog daha, Kamo mi je pobjeći, za biti daleko od tvog licađ 8Ja se uspeh u nebo, kad evo te! Ja zalegoh u pakao, kad evo te! 9Ja uzeh krila zore za stanovati preko mora, 10i ondje još, tvoja me ruka vodi, tvoja me desnica drži. 13Ti si taj koji je stvorio moja križa; ti si me sklonio u krilo materino. 14Ja priznajem da sam jedno istinsko čudo, tvoja su djela čudesna: da, ja to zaista priznajem.