Čitanja

1Tad Elifaz iz Temana uze 2Je li to jednom mudracu odgovoriti znanošću vjetra, napuhati trbuh širokom, 3uvećavati riječima bez dometa, govorima koji ne bi služili ničemu? 4Ti potkopavaš pobožnost, i uništavaš razmišljanje pred Bogom. 5Pošto tvoj zločin nadahnjuje tvoja usta i što ti usvajaš jezik podlosti, 6to su tvoja usta koja te optužuju, ne ja, tvoje vlastite usne svjedočit će protiv tebe. 7Jesi li ti Adam, rođen prvi, jesi li ti bio rođen prije brda? 8Jesi li ti slušao u savjetu Božjem da si ondje prigrabio mudrost? 9Što znaš ti da mi ne bismo znali? Što si ti razumio da nama ne bi bilo 10Vidi među nama jednog starješinu, jednog starca, i drugog natovarenijim godinama no što bi bio tvoj otac. 11Jesu li oni nedostojni tebe, utjeha Božjih, i riječi tako skromnih koje ti mi upućujemo? 12Zašto te strast ponijela i zašto te oči koje trepću, 13dok ti okrećeš protiv Boga tvoju pizmu i tvoja usta besjede? 14Što je to dakle nego čovjek za igrati čistog, onaj koji je rođen od žene, za izricati sebe pravičnim? 15Čak i svojim svecima Bog ne vjeruje, a ni nebesa nisu čista u njegovim očima. 16Koliko manje ogavnom, pokvarenom, čovjeku koji ispija podmuklost kao vodu! 17Ja ću te poučiti, slušaj mene. Ono što sam ja vidio, ja ću ti to i priopćiti, 18ono što mudraci, a da ništa ne skrivaju, priopćavaju kao primitak od svojih predaka, 19od onih kojima zemlja bi dana u posjed, kad ni jedan stranac ne bijaše se uvukao među njih. 20Evo: tijekom cijelog svog života, opaki se muči. Koji god da je broj godina čuvan za silnika, 21glasovi užasa proganjaju njegove uši: U punom miru uništavatelj neće li ga napastiđ 22On se ne usuđuje vjerovati da će izići iz tmina, on koji vreba rat. 23On luta tražeći kruha, ali kamo ićiđ On zna da sudbina koja ga čeka, to je dan tmina. 24Nevolja i zebnja će ga užasnuti, one se bacaju na njega kao jedan 25To je što je digao ruku protiv Boga, i što je izazivao Moćnoga. 26On je jurnuo na njega oborene glave, leđima oklopljenim svojim štitovima. 27To je što je masnoća natustila lice njegovo i slanina otežala križa njegova. 28On bijaše zauzeo uništene gradove, kuće koje više ne bijahu nastanjive, i koje su se rušile u odronima. 29Ali, on se obogatiti neće, imanje neće opstati, njegov se uspjeh neće prostirati 30On neće izbjeći tminama, jedan će plamen sasušiti njegove grane i on će svojem vlastitom dahu 31Nek' ne igra na prijevaru, išao bi pogrešnim putem, jer prijevara bit će njegovom plaćom. 32To će se ispuniti prije njegovog kraja i njegova krošnja neće više nanovo zazelenjeti. 33On će ostaviti, kao loza, svoje plodove još zelene, i izgubit će, kao maslina svoju cvjetnost. 34Da, pasmina bezbožnika je jalova i jedna vatra proždire šatore 35Tko začinje muku rađa nesreću, i njegov trbuh sazrijeva razočarenje.

1Moj Bože, kralju moj, ja ću tebi klicati i blagosiljat ću tvoje ime zauvijek. 2Svaki ću te dan blagosiljati i slavit ću tvoje ime zauvijek . 8GOSPOD je dobrohotan i milosrdan, spor na gnjevu i od velike vjernosti. 9GOSPOD je dobar za sve, pun nježnosti za sva svoja djela. 10Sva zajedno, tvoja djela će te hvaliti GOSPODE, a tvoji će te vjernici blagosiljati. 11Oni će ti govoriti slavu tvoje vladavine i govorit će o tvojim junaštvima, 13Tvoja vladavina je jedna vladavina u svim vremenima a tvoje carstvo traje kroz sve vjekove. 13b (Bog je istinski vjeran u svim svojim djelima). 14GOSPOD je oslonac svima koji padaju, on uspravlja sve one koji se poviju.