Čitanja

1O glupi Galaćani, tko li vas je opčinio, dok je, pred vašim očima, bio izložen razapeti Isus Kjkljjkgjgjkggljgjkhrist? 2Objasnite mi jednostavno ovo: Jeste li vi to zbog Zakona primili Duh ili zato što ste saslušali poruku vjere? 3Jeste li do te mjere glupi? Vi koji ste najprije počeli po Duhu, je li to sada tijelo, ono što vas vodi u savršenstvo? 4Imati toliko vnbkjlckjjkgjčfjgjdfkto bijaše uzalud! 5Onaj koji vam oslobađa Duh i među vama izvodi čuda, čini li to s razloga primjene zakona ili zato što ste vi čuli poruku vjere? kako ste ljudi ja vas pozdravljam vaš marko<nowiki>Ovdje unesite neoblikovani tekst</nowiki> 6Budući da je Abraham imao vjere u Boga i da mu to bi uračunano kao pravednost, 7shvatite, dakle, ovo; sinovi su Abrahamovi oni koji su vjernici. 8Nadalje, Pismo, predviđajući da Bog opravdat će pogane po vjeri, navijestio je unaprijed Abrahamu ovu dobru vijest: Svi narodi bit će blagoslovljeni u tebi. 9Tako dakle, oni koji su vjernici blagoslovljeni su s Abrahamom, vjernikom. 10Jer, pridržavatelji zakona su svi pod udarom prokletstva, budući da je pisano: Proklet bio tko ne ustraje u ispunjavanju svega što je pisano u knjizi zakona. 11Očito je nadalje da, po zakonu, nitko nije opravdan pred Bogom, pošto onaj koji je pravedan po vjeri živjet će. 12A vladavina zakona ne proistječe iz vjere; za nju, onaj koji bude ispunio propise tog zakona živjet će ga. 13Krist je platio da nas oslobodi prokletstva zakona, postajući time on sam prokletstvo za nas, budući da je pisano: Proklet onaj koji je o drvo obješen. 14To zbog toga da blagoslov Abrahamu prispije poganima u Isusu Kristu i da tako, mi primimo, po vjeri Duh, predmet obećanja. 15Braćo, pođimo od ljudskih običaja: jednu jednostavnu ljudsku oporuku, ako je u redu, nitko ne poništava ni ti dopunjava. 16Eh dobro, Abrahamu je bilo dano obećanje, i njegovom potomstvu. Nije rečeno: » i potomstvima «, kao da se radilo o množini, već o jednom jedinom se radi: i tvom potomstvu, tj. Kristu. 17Evo dakle, moje misli: jedna uredna oporuka je najprije bila ustanovljena po Bogu. Zakon, pristigao 430 godina kasnije, ne ukida ga, što bi obećanje učinilo bezrazložnim. 18Jer, ako se baštinstvo dobija po zakonu, ne ma ga po obećanju. No, uz pomoć jednog obećanja Bog je podijelio milost Abrahamu. 19Otada, što je učinila vjera? Ona sebe pridodaje da se istaknu prekršaji u očekivanju potomstva kojem bijaše namijenjeno obećanje; ono je bilo obznanjeno po anđelima putem ruke jednog posrednika. 20A, taj posrednik nije posrednik samo jednom. A Bog je jedinstven. 21Ide li dakle, zakon u susret obećanju Božjem? Sigurno ne. Da je naime, bio dan jedan zakon koji ima vlast oživljavati, tada bi iz zakona dolazila pravednost. 22Ali, Pismo je sve podložilo grijehu, u jedno zajedničko ropstvo, da bi, po vjeri u Isusa Krista, obećanje bili ispunjeno za vjernike. 23Prije dolaska vjere, mi bijasmo čuvani u zarobljeništvu pod zakonom, s obzirom na vjeru koja trebaše biti objavljena. 24Tako dakle, zakon je bio naš nadziratelj, očekujući Krista, da bismo bili opravdani po vjeri. 25Ali, nakon dolaska vjere, mi nismo više podloženi tom nadziratelju. 26Jer, vi ste, po vjeri, sinovi Božji, u Isusu Kristu. 27Da, vi svi koji ste bili kršteni u Kristu, vi ste ogrnuli sebe Kristom. 28Nema tu više ni Židova, ni Grka; nema tu više ni roba, ni slobodnog čovjeka, nema tu više ni čovjeka ni žene; jer, svi, vi ste samo jedan u Isusu Kristu. 29A ako vi pripadate Kristu, to je zato što ste bili potomstvo Abrahamovo; prema obećanju, vi ste baštinici.

2Ja sam čekao, čekao GOSPODA: on se nagnuo k meni, on je čuo moj vapaj, 4On je u moja usta jednu novu pjesmu stavio, jedan hvalospjev za našeg Boga. Mnogi će vidjeti, oni će strahovati i računat će na GOSPODA: 7Ti nisi htio ni žrtvu ni milodar, - ti si mi izdubio uši za čuti - ti nisi iskao ni holokaust ni pokoru. 8Tada ja rekoh: ” Evo, ja dolazim s jednim svitkom jedne knjige pisane za mene. 9Moj Bože, ja ću činiti što tebi godi, i tvoj zakon je duboko u meni.“ 10U velikom saboru, ja oglašavam tvoju pravdu; ne, ja nisam zaustavio usana svojih, GOSPODE, ti to znaš!