Čitanja

1Ovakva je dakle moja misao: Tako dugo vremena kako je baštinik dijete, on se u ničemu ne razlikuje od roba, on koji je gospodar svega; 2već je podvrgnut skrbnicima i nadstojnicima sve do dana određenog po njegovom ocu. 3A mi, isto tako, kad bijasmo djecom podložnom počelima svijeta, mi bijasmo robovima. 4Ali, kad je došao čas navršavanja vremena, Bog je poslao svog Sina, rođenog od jedne žene i podvrgnutog zakonu, 5za platiti oslobođenje onih koji su podloženi zakonu, zato da nam bude dano biti usvojenim sinovima. 6Sinovi, vi to zaista jeste: Bog je poslao u naša srca Duh svog Sina, koji viče: Abba - Oče! 7Ti dakle, nisi više rob, već sin; i, kao sin, ti si također baštinikom: to je djelo Božje. 8Nekada, dok ne poznavasmo Boga, vi bijaste podloženi bogovima koji, svojim naravi, to nisu, 9ali sada, kad vi poznajete Boga, ili radije kad ste vi spoznati od njega, kako se možete opet okrenuti slabim i siromašnim počelima, voljni ponovo se podložiti onome? 10Vi pazite pobožno dane, mjesece, doba, godine. 11! Vi mi dajete povjerovati da sam radio za vas s čistim gubitkom! 12Ponašajte se kao, budući da sam ja postao kao vi, Braćo, ja vas molim. Niste mi ništa krivo učinili. 13Vi to znate dobro, bilo je to za vrijeme jedne bolesti da sam vam ja, po prvi put, navijestio dobru vijest; 14i, ako izazovno za vas, kakvo već bi moje tijelo, vi niste pokazali ni prijezir, ni gađenje. Naprotiv, vi ste me prihvatili kao jednog anđela Božjeg, kao Isusa Krista. 15Gdje je dakle, vaša tadašnja radost? Jer, ja vam ovo svjedočim: da bijaste mogli, vi biste oči svoje iskopali da biste meni dali. 16A sada, jesam li ja to postao vašim neprijateljem zato što vam govorim istinu? 17Uslužnost koju vam oni iskazuju nije nepatvorena; oni samo hoće vas odvojiti od mene da bi oni sami postali predmetom vaše uslužnosti. 18Ono što je dobro, to je da budu viđeni u dobronamjernoj uslužnosti, u svako vrijeme, a ne i samo kad sam ja nazočan među vama, 19dječice moja koju, u boli, ja rađam nanovo, sve dok Krist ne bude oblikovan u vama. 20Oh! želio bih biti uz vas u ovom času za naći način govorenja koji priliči, jer ne znam kako postupiti s vama. 21Recite mi, vi koji hoćete biti podloženi zakonu, ne razumijete li vi što kaže taj zakon? 22Pisano je, naime, da Abraham imaše dva sina, jednog od služavke i jednog od slobodne žene; 23ali, sin sluškinje bi rođen po tijelu, dok sin slobodne žene bijaše po učinku obećanja. 24Ima tu jedna prispodoba: te žene su, naime, dva saveza. Jedan, koji dolazi s brda Sinaj, rođen za ropstvo: to je Hahara 25- jer, brdo Sinaj je u Arabiji. I Hagara odgovara sadašnjem Jeruzalemu, jer je on sada zajedno sa svojom djecom rob. 26Ali, Jeruzalem odozgo je slobodan, i on je naša majka: 27jer, pisano je: Raduje se, ti koja ne rađaš; kliči od radosti, ti koja nisi upoznala boli; jer brojnija su djeca napuštene nego djeca one koja ima supružnika. 28A vi, Braćo , poput Izaka, vi ste djeca obećanja. 29Ali, isto kao što onaj koji bijaše rođen iz tijela proganjaše tada onoga koji bijaše rođen prema Duhu, tako je tome još i sada. 30Eh dobro! što kaže Pismo? Otjera sluškinju i njenog sina jer, ne treba sin sluškinjin baštiniti sa sinom slobodne žene. 31Tako dakle, Braćo, mi nismo djeca sluškinje, već slobodne žene.

3Imaj milosti za mene, moj Bože, prema svojoj vjernosti, prema tvojem velikom milosrđu obriši moje krivice. 4Operi me u velikoj vodi moje grješke i očisti me od mog grijeha. 12Stvori za mene jedno čisto srce, Bože; ukorijeni u meni jedan sasvim novi duh. 13Ne odbacuj me daleko od sebe, oduzmi od mene svoj sveti duh; 14obraduj me spasenjem mojim, i da me darežljivi duh podupire! 15Ja ću krivce poučavati tvojem putu, i griješnici će se vraćati k tebi. 19Žrtve hotjena od Boga, to je jedan duh slomljeni; Bože, ti ne odbacuješ jedno slomljerno i skršeno srce.