Čitanja

1Nakon toga ja vidjeh: Jedna vrata bijahu otvorena u nebu, a prvi glas koji ja bijah čuo govoriti mi, poput kakve trublje, kaza: Uspni se ovamo i ja ću ti pokazati ono što se treba dogoditi po tome. 2Smjesta bijah obuzet Duhom. Kad evo, jedan se prijestol dizaše u nebu, i, na prijestolju, sjedeći, netko. 3Onaj koji sjediše imaše izgled kamena od jaspisa i sarda. Jedna slava ovjenčavaše prijestolje sjajem smaragda. 4Uokolo prijetolja 24 prijestolja, i, na tim prijestoljima, 24 starješine sjedješe, odjevene u bijelo, i, na njihovim galavam, zlatne krune. 5Iz prijestolja izlaziše munje, glasovi i grmljavine. Sedam užeženih svjetiljki gorješe pred prijestoljem, to su sedam duhova Božjih. 6Pred prijestoljem, kao jedno prozirno more, slično kristalu. U sred prijestolja i okružujući ga, četiri životinje pokrivene očima sprijeda i straga. 7Prva životinja sličiše, jednom lavu, druga jdnom mladom biku, treća imaše kao jedno ljudsko lice, a četvrta sličiše jednom orlu u punom lijetu. 8Sve četiri životinje imahu svaka po šest krila pokrivenih očima svud uokolo i iznutra. One ne prestajaše dan i noć proglašavati: Svet, Svet, Svet, Gospodin, Bog Sve-Mogući, Onaj koji bijaše, koji jest i koji dolazi! 9I svaki put kad životinje iskazaše slavu, čast i zahvaljivanje onome koji sjeđaše na prijestolju, Živome u vijeke vijekova, 10dvadesetčetiri starješine klanjahu se pred onim koji sjeđaše na prijestolju, obožavahu Živoga u vijeke vijekova, i bacahu krune svoje pred prijestol, govoreći: 11Ti si dostojan, Gospodine naš Bože, primiti slavu, čast i moć, jer, ti si onaj koji je stvorio sve stvari; ti si htio da one budu, i one biše stvorene.

2Ja sam čekao, čekao GOSPODA: on se nagnuo k meni, on je čuo moj vapaj, 4On je u moja usta jednu novu pjesmu stavio, jedan hvalospjev za našeg Boga. Mnogi će vidjeti, oni će strahovati i računat će na GOSPODA: 7Ti nisi htio ni žrtvu ni milodar, - ti si mi izdubio uši za čuti - ti nisi iskao ni holokaust ni pokoru. 8Tada ja rekoh: ” Evo, ja dolazim s jednim svitkom jedne knjige pisane za mene. 9Moj Bože, ja ću činiti što tebi godi, i tvoj zakon je duboko u meni.“ 10U velikom saboru, ja oglašavam tvoju pravdu; ne, ja nisam zaustavio usana svojih, GOSPODE, ti to znaš!