Čitanja

1Tad vidjeh: Kad janje otvori prvi od sedam pečata, ja začuh prvu od četiri životinje povikati snažnim glasom grmljavine: Dođi! 2I ja vidjeh: bijaše to jedan bijeli konj. Onaj koji ga jahaše držaše jedan luk. Jedna kruna njemu bijaše dana, i on on pođa kao pobjednik za pobijediti. 3Kad otvori drugi pečat, ja začuh drugu životinju povikati: Dođi! 4Tad iskrsnu jedan drugi konj, vatrenocrven. Onome koji ga jahaše bi dana vlast uništiti mir na zemlji da se ubija, i bi mu dan jedan veliki mač. 5Kad on otvori treći pečat, ja začuh treći životinju povikati: Dođi! I vidjeh: bijaše to jedan crni konj. Onaj koji ga jahaše držaše jednu vagu u ruci. 6I ja začuh kao jedan glas, u sred četiriju životinja, koji kazivaše: Jedna mjera žita za denar, i tri mjere ječma za denar, što se tiče ulja i vina, ne diraj u to. 7Kad on otvori četvrti pečat, ja začuh četvrtu životinju povikati: Dođi! 8I vidjeh: bijaše to konj sur. Onaj koji ga jahaše, naziva se » smrt « i Had ga slijediše. Bi im dana vlast nad četvrtinom zemlje, za ubijati mačem, glađu, smrću i zvijerima zemaljskim. 9Kad on otvori peti pečat, ja vidjeh pod oltarom duše onih koji bijahu žrtvovani zbog riječi Božje i svjedočenja kojeg su bijahu dali. 10Oni vikahu snažnim glasom: Do kad, gospodaru, sveti i istiniti, kasnit ćeš ti činiti pravdu, i osvetiti našu krv nad stanovnicima zemlje? 11Tad on njima dade svakome po bijelu haljinu, i reče im da se strpe još malo, sve dok ne bude upotpunjen broj njihovih drugova iz službe i njihove braće, koji trebaju biti usmrćeni kao i oni. 12I ja vidjeh: Kad on otvori šesti pečat, nastade jedan žestoki potres zeamljski. Sunce postade crno kao što je tkanina od strune, a mjesec sav kao od krvi. 13Zvijezde padoše s neba na zemlju, kao zeleno voće sa smokvinog stabla uzdrmanog olujom. 14Nebo se povuče kao knjiga koju uvijaju, sve planine i svi otoci biše pokrenuti. 15Kraljevi zemaljski, velikaši, vojskovođe, bogataši i moćnici, svi, robovi, i slobodni ljudi, sakriše se u pećine i stijene planinske. 16Oni govoriše planinama i stijenama: Padnite na nas i skrijte nas daleko od lica onoga koji sjedi na prijestolju, i daleko od gnjeva jaganjčeva! 17Jer, došao je veliki dan njihove srdžbe, i tko može opstati?

3Imaj milosti za mene, moj Bože, prema svojoj vjernosti, prema tvojem velikom milosrđu obriši moje krivice. 4Operi me u velikoj vodi moje grješke i očisti me od mog grijeha. 12Stvori za mene jedno čisto srce, Bože; ukorijeni u meni jedan sasvim novi duh. 13Ne odbacuj me daleko od sebe, oduzmi od mene svoj sveti duh; 14obraduj me spasenjem mojim, i da me darežljivi duh podupire! 15Ja ću krivce poučavati tvojem putu, i griješnici će se vraćati k tebi. 19Žrtve hotjena od Boga, to je jedan duh slomljeni; Bože, ti ne odbacuješ jedno slomljerno i skršeno srce.