Čitanja

1I Isus dođe na Maslinsku goru. U rano jutro, on se vrati u templ 2i, kako sav narod dolažaše k njemu, on sjede i stade poučavati. 3Pismoznanci i farizeji dovedoše tada jednu ženu koju bijahu uhvatili u preljubi i staviše ju u sred grupe. 4» Učitelju, rekoše mu oni, ova žena je bila uhvaćena u preljubničkom činu. 5U Zakonu Mojsije nam je propisao da kamenujemo takve žene. A ti, što ti kažeš na to? « 6Oni govoraše tako u namjeri da mu podmetnu zamku kako bi ga imali čime optužiti. Ali Isus, spuštajući se, stade prstom crtati crte na tlu. 7Kako mu oni nastavljaše postavljati pitanja, Isus se uspravi i reče im: » Neka onaj koji između vas nije nikad zgriješio baci prvi kamen. « 8I naginjući se ponovo, poče ponovo crtati crte po tlu. 9Nakon što su saslušali te riječi, oni se jedan za drugim povukoše, počev od najstarijih, a Isus ostade sam. Kako žena još uvijek bijaše ondje, u središtu kruga, 10Isus se uspravi i reče joj: » Ženo, gdje su oni dakle? Nitko te nije optužio? « 11Ona odgovori: » Nitko, Gospodine « a Isus joj reče: » Ni ja, ja te ne optužujem: idi i od sada ne zgriješi više. « 12Isus, ponovo, njima uputi ove riječi: » Ja sam svjetlost svijeta. Onaj koji dođe za mnom ne ide u tminama; imat će svjetlost koja vodi u život. « 13Farizeji mu tada rekoše: »Ti svjedočiš sam o sebi! Tvoje svjedočenje nije prihvatljivo!« 14Isus im odgovori: » Istina je da ja svjedočim sam za sebe, a ipak, moje je svjedočenje prihvatljivo, jer ja znam otkud dolazim i kamo idem; dok vi, ni otkud ja dolazim ni kamo idem. 15Vi sudite na čisto ljudski način. Ja, ja ne sudim nikome; 16i ako mi dođe suditi, moje je suđenje sukladno istini, jer ja nisam sam: ima također onaj koji me poslao. 17U vašem vlastitom Zakonu pisano je uostalom da je svjedočenje dviju osoba prihvatljivo. « 19Oni mu tada rekoše: » Tvoj Otac, gdje je on? « Isus odgovori: » Vi ne poznajete mene i ne poznajete mog Oca; da me bijaste poznavali, vi biste također poznavali i mog oca. « 20On izgovori te riječi na mjestu zvanom Riznica dok je poučavao u templu. Nitko ne stavi ruku na njega, jer njegov čas još ne bijaše došao. 21Isus im još reče: » Ja odlazim: vi ćete me tražiti ali vi ćete umrijeti u svojem grijehu. Onamo kamo ja idem, vi ne možete ići. « 22Židovi tad rekoše: » Ima li on namjeru ubiti se kad kaže: Onamo kamo ja idem, vi ne možete ići? « 23Isus im odgovori: » Vi ste odozdo; ja, ja sam odozgo; vi ste iz ovog svijeta, ja nisam iz ovog svijeta. 24Zato vam ja kažem da ćete umrijeti u svojim grijehovima. Ako, naime, vi ne povjerujete da Ja Jesam, vi ćete umrijeti u svojim grijehovima. 25Oni tada rekoše: » Ti, tko si ti? « Isus im odgovori: » Ono što vam ne prestajem govoriti od početka. 26U onome što se vas tiče, ja imam mnogo što reći i suditi; ali, onaj koji je mene poslao istinit je i ono što sam ja čuo kod njega, to je ono što ja obznanjujem svijetu. « 27Oni ne razumješe da im bijaše govorio o Ocu. 28Isus im tad reče: » Kad budete uzdigli Sina čovjekovog, vi ćete spoznati da Ja Jesam i da ja ne činim ništa sam od sebe: ja kažem ono što me je Otac poučio. 29Onaj koji me poslao sa mnom je: on me nije ostavio samog, jer ja uvijek činim ono što se njemu sviđa. « 30Dok on govoraše tako, mnogi povjerovaše u njega. 31Isus, dakle, reče Židovima koji bijahu vjerovali u njega: »Ako vi ostanete u mojoj riječi, vi ste uistinu moji učenici, 32vi ćete spoznati istinu i istina će od vas načiniti slobodne ljude.« 33Oni mu uzvratiše: » Mi smo potomci Abrahamovi i nikad nitko nas nije stavio u roblje: kako ti možeš ustvrditi da ćemo postati slobodni ljudi? « 34Isus im odgovori: » Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, onaj koji čini grijeh, rob je grijeha. 35Rob ne boravi uvijek u kući, Sin, on, boravi u njoj uvijek. 36Otada, ako je Sin taj koji vas oslobađa, vi ćete biti stvarno slobodni ljudi. 37Vi ste potomci Abrahamovi, ja to znam; ali, budući da moja riječ ne prodire u vas, vi tražite kako ćete me pogubiti. 38Ja, ja govorim ono što sam vidio kod Oca svog, dok vi, činite ono što ste čuli od vašeg oca! « 39Oni uzvratiše: Naš otac, to je Abraham. « Isus im reče: » Ako ste vi djeca Abrahamova, činite dakle djela Abrahamova. 40No, vi sada tražite kako mene usmrtiti, mene koji sam vam rekao istinu koju sam čuo kod Boga: to Abraham ne činjaše. 41Već, vi činite djela oca svog. « Oni mu odgovoriše: » Mi nismo rođeni u bludništvu! Mi imamo samo jednog oca, Boga! « 42Isus im reče: » Da Bog bijaše vaš otac, vi biste me voljeli, jer od Boga sam ja došao i k njemu idem; ja nisam došao po svojoj vlastitoj volji, On je taj koji me je poslao. 43Zašto vi ne razumijete moje govorenje? Jer, vi niste sposobni slušati moju riječ. 44Vaš otac, to je đavao, i imate u volji ostvarivati želje svojeg oca. Od samog početka on je prionuo usmrćenju čovjekovom; on se nikad nije držao u istini, jer nema istine u njemu. Kad propovijeda laž, on ju crpi svom vlastitom imutku, jer on je lažljivac i otac laži. 45Što se tiče mene, zato što vam govorim istinu vi mi ne vjerujete. 46Tko će meni od vas dokazati grijeh? Ako vam govorim istinu, zašto mi ne vjerujete? 47Onaj koji je od Boga sluša riječi Božje, i to je zato što niste od Boga što me vi ne slušate. « 48Židovi mu odgovoriše: » Nemamo li mi pravo kad kažemo da si ti jedan Samaritanac i jedan opsjednuti? « 49Isus im se usprotivi: » Ne, ja nisam opsjednuti; već ja štujem Oca svog dok vi, vi mene obeščašćujete! 50Ja, uostalom, ne tražim svoju slavu: ima Netko tko ju priskrbljuje i tko sudi. 51Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, ako netko vrši moju riječ, on nikad smrti vidjeti neće. « 52Tad Židovi njemu rekoše: » Mi sada znamo da si ti jedan opsjednuti! Abraham je mrtav, i proroci također, a ti, ti si upravo rekao: ako netko vrši moju riječ, on nikad smrti iskusiti neće. 53Jesi li ti već od našeg oca Abrahama koji je mrtav? I proroci također, mrvi su! Za koga se ti dakle izdaješ? « 54Isus im odgovori: » Da ja slavim sebe, moja slava ne bi ništa značila. Moj je Otac taj koji mene proslavlja, on za kojeg vi tvrdite da je vaš Bog. 55Vi njega niste upoznali, dok ja, ja njega poznajem. Da ja kažem da ga ne poznajem, ja bih, poput vas, bio jedan lažljivac; ali, ja njega poznajem i pazim njegovu riječ. 56Abraham, vaš otac, oduševljavao se na pomisao da vidi moj Dan: on ga je vidio i bio je ponesen od radosti. « 57Na što, Židovi, njemu rekoše: » Ti nemaš čak ni 50 godina, a vidio si Abrahama! « 58Isus im odgovori: » Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, prije nego je Abraham bio, Ja Jesam. « 59Tada, oni nakupiše kamenja da ga bacaju na njega, ali, Isus se skri i iziđe iz templa.