Čitanja

1Plašimo se dakle, tada kad traje obećanje da će se ući u njegov spokoj, plašimo se da netko od vas ne bude uvjeren da je ostao u pozadini. 2Jer, mi smo primili dobru vijest, sve kao i oni ljudi, ali, riječ koju oni bijahu čuli nije njima donijela nikakve koristi, jer, slušatelji se nisu time proželi u vjeri. 3Mi koji smo prišli k' vjeri, ušli smo u spokoj, o čemu je rekao: Jer, ja sam prisegao u gnjevu svome: Vidjet će se dobro da li će oni ući u spokoj moj! Njegovo djelo, sigurno, budući bilo ostvareno od utemeljenja svijeta, 4I Bog se odmori sedmog dana od sveg svog djela, 5i ponovo u našem tekstu: Da li će ući oni u moj spokoj. 6Tako dakle, budući da je ostao odlučan da neki uđu, i da prvi koji su primili dobru vijest ne uđu zbog svoje nepokornosti,

2Bože, ti si moj Bog! Od jutra ja te žudim; moja duša žeđa za tobom; moje tijelo vene kraj tebe, u jednoj sasušenoj zemlji, iscrpljenoj, bez vode. 3Da, ja sam te promatrao u svetištu gledajući tvoju snagu i tvoju slavu; 4tvoja vjernost valjajući više no život, moje su te usne slavile. 5Da, ja ću tebe blagosiljati cijelim trajanjem mog života, i tvojem imenu, ja ću podizati ruke. 6Kao mašću i uljem, ja ću se nasititi, i radošću na usnama, moja usta pjevat će hvalospjeve. 8Jer ti si bio moja pomoć, u sjeni tvojih krila ja sam kliktao od radosti. 9Ja sam se privrgao k tebi svom svojom dušom, i tvoja me desnica pridržava.